Slovenski folk rock glazbenik Vlado Kreslin (70) stiže u Tvornicu Kulture 17. listopada nakon više od desetljeća od posljednjeg zagrebačkog nastupa.
„Ima puno toga što će čuti. Nešto što smo prije svirali, ali i nakupilo se puno glazbe od tada. Ja ću doći u svom najboljem izdanju sa svojim bendom Mali bogovi”, poručuje Kreslin publici i otkriva da će imati u gostima jedan međimurski bend.
„To će biti jedna divna, zabavna večer”, dodaje Kreslin koji se može pohvaliti s pet desetljeća dugom karijerom i nastupima širom svijeta. Kaže da se publika razlikuje, a da misli da su u Americi najradoznaliji.
„U Americi me uvijek začuđivalo kad bih prvi put nastupio, i vjerojatno me više nikad neće vidjeti, a svi me ispituju o rodama. Imam jednu pjesmu o rodama, a oni me ispituju što je to, zašto to. Njih stvarno interesira. Amerikanci su radoznali”, priča Kreslin, ali dodaje kako se i u Sloveniji publika razlikuje od regije do regije.
„Ima malo razlike i u Sloveniji malo između Štajerske, Primorske... Ako imaš dobre pjesme, sve prolazi. S dobrim pjesmama bude sve u redu, iako te možda prvi put čuju. Izazov je ako te prvi put čuju. Drugačije je ako znaju tvoje hitove. Ako te čuju prvi put, potpuna si nula, moraš ih uvjeriti. Kad te već svi znaju, samo dođeš i već plješću”, kaže.
Medijima kruži anegdota da se jednom prilikom slovenski glazbenik srušio na pozornici od napora, ali kaže nam da se tog ne sjeća i da se možda onda nije ni dogodilo.
„Možda je neka urbana legenda. Bilo je puno događaja, ali da sam se srušio, nisam. Svirao sam s Roryjem Gallagherom u Mariboru koji se stvarno srušio. Bio je legendarni irski gitarist. Svirao je tri sata i nije htio prestati. Ugasili su sva svjetla u dvorani, a on nije htio prestati. Onda se srušio. Možda je od tud ta legenda”, kaže kroz smijeh Kreslin dok se prisjeća pokojnog irskog gitarista.
„Nema veze”, dodaje za priču koju mu pripisuju. „Znaš kako kaže moj prijatelj Englez Allan Taylor: ‘Nemoj da činjenice sruše dobru priču‘”, smije se Kreslin.
Kreslin stvara i glazbu i tekstove, a za inspiraciju kaže da ne zna odakle mu.
„Tu ću citirati jednu slovensku glumicu koja je na slično pitanje odgovorila: ‘Ne znam i ne želim znati!‘”
Puno je toga stalo u pet desetljeća glazbe i dogodilo se tijekom njegove karijere, a nas je zanimalo na što je najponosniji.
„Najponosniji sam na to što sam uvukao u taj showbizz moje roditelje, mamu i tatu, koji su živjeli i još žive Beltincima, u malom selu u Prekmurju, izašli su u svijet. Stari je bio glazbenik od prije, a mama je nešto pjevala. Ubacio sam ih u svoj bend Beltinška banda. To mi najviše znači. Tata ima 90 godina i još uvijek pjeva sa mnom. Glazba je dobra za zdravlje.”
Kreslin je krajem prošle godine razveselio svoje fanove novim albumom „Kje si bla doslej”. Otkriva nam kako trenutno miksa koncert uživo. Pred njim su i turneje i nastupi, kao što su neki u Irskoj i u Londonu.
„I onda kruna svega, Tvornica Zagreb, dame i gospodo!”, uzbuđeno najavljuje glazbenik.
Kreslina nerijetko mediji nazivaju slovenskim Bobom Dylanom, a tu usporedbu nije sam osmislio, iako ima ideju odakle možda potiče takva usporedba.
„Priča je krenula tako da su R.E.M. imali moje ploče jer smo jednom svirali ispred njih. Jedna druga američka grupa The Walkabouts su pitali Petera Bucka iz R.E.M.-a znaju li nekog zanimljivog autora u Europi jer su radili europsku ploču. Pa su iz R.E.M.-a rekli da ima jedan Slovenac. Pa je Amerikanac pitao: ‘Kakvu vrstu glazbe svira?‘ Peter mu je rekao: ‘Pa to ti je slovenski Bob Dylan‘. Valjda je iz toga nastalo”, priča Kreslin i dodaje kako je nekad najlakše nekog opisati s usporedbom, pa je i on tako zaradio ovu svoju s glazbenikom kojeg obožava svoj cijeli život.
Prisjetio se i druženja s dečkima iz R.E.M.-a.
„Puno smo se družili. Prvo smo svirali prije njih, pa onda sam nastupao s njima jednu pjesmu. Postali smo dobri znanci. Fini dečki. Kao da su neki srednjoškolski bend, a bili su svjetska klasa. Ponašali su se kao studenti.”
Već 30-ak godina tradicionalno Vlado Kreslin puni Cankarjev dom u Ljubljani svojim koncertima. Imao je brojne goste iz cijelog svijeta i Hrvatske, pa ističe njemu posebno drage.
„Šajeta, Kemal Monteno, Massimo, Drago Mlinarec, tako da svatko nosi svoju priču. To su sve talentirani ljudi, puni šarma i dovoljno ludi i zato ih zoveš jer ih voliš. I oni su mene zvali često. Ta gostovanja, dueti, to je sve više-manje bazirano na prijateljstvu. Ostali smo prijatelji sa svima onima koji su još tu, živi”, prisjeća se Kreslin, ali ima i omiljenog autora s naše scene kojeg bi možda zvao na neke buduće koncerte.
„Jako mi je blizu Damir Urban. Prijatelji smo, nastupali smo zajedno”, kaže i poziva nas na koncert koji priprema u Tvornici Kulture 17. listopada.