Olivia Newton-John, koja je umrla u dobi od 73 godine, proslavila se glumeći Sandy u filmu ‘Briljantin‘ iz 1978. godine, no dok je njezina priča vezana uz glamur i svjetla Hollywooda, članovi njene obitelji postigli su značajan uspjeh u drugim djelatnostima.
Njezin otac, Brinley ili ‘Brin‘, proveo je velik dio života u sjeni. Započeo je karijeru kao agent MI5, nastavio raditi kao razbijač šifri u Bletchley Parku, a zatim kao hvaljeni pedagog. Brinova karijera podosta se razlikovala od karijere njegove kćeri, ali je na mnogo načina bila jednako izvanredna.
Naravno, otac nije jedini njezin predak koji se istaknuo u svom području. Njezin djed bio je poznati židovski njemački fizičar i matematičar dr. Max Born, koji je bio prisiljen pobjeći u Englesku nakon što su nacisti došli na vlast 1933. godine. Završio je predavajući na Sveučilištu u Edinburghu, a tamo je radio čak dvadeset godina, prije nego što se odlučio vratiti u Njemačku. Born je 1954. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku za svoje "Bonovo pravilo", temeljnu teoriju kvantne mehanike.
Njegov sin i Olivijin ujak, Gustav Born, bio je vodeći farmakolog, koji je bio među prvim savezničkim osobljem koje je svjedočilo medicinskim posljedicama atomske bombe na Hirošimu 1945. godine.
Nakon što je uočio da žrtve pate od ozbiljnih poremećaja krvarenja, zaključio je da je to zbog nedostatka krvnih pločica uzrokovanih zračenjem. Kasnija istraživanja uloge trombocita dala su značajan doprinos otkrivanju tromboze.
Kao da veza s dva znanstvena genija nije dovoljna, Olivia je također bila rođakinja s Benom Eltonom, glumcem i komičarom koji je pomogao napisati legendarnu seriju "Crna guja".
Olivijin otac, Brinley Newton John, osvojio je rijetku stipendiju na Gonville and Caius, četvrtom najstarijem koledžu Sveučilišta Cambridge, osnovanom 1348. godine.
Nakon dvostruke diplome iz modernih i srednjovjekovnih jezika 1935., sljedeće je godine postao asistent u Christ’s Hospitalu, javnoj školi u zapadnom Sussexu.
U to je vrijeme upoznao Irene Born, kćer njemačkog židovskog fizičara i matematičara dr. Maxa Borna. Oženio se s Irene 1938. u matičnom uredu u Kensingtonu, a iste godine preselio se u školu Stowe u Buckinghamshireu. Izbijanje Drugog svjetskog rata prekinulo je njegovu karijeru u obrazovanju te je 1940. primljen u britansku zračnu vojnu službu.
Brin je ubrzo postao zapažen po svom tečnom njemačkom jeziku, te su ga poslali u MI5 da ispituje zarobljene njemačke pilote, koristeći svoj šarm i poznavanje njemačkog društva više klase kako bi ih umirio i izvukao informacije.
Njegovi su ga nadređeni očito cijenili i postao je jedan od časnika MI5 zaduženih za intervjuiranje zamjenika Adolfa Hitlera, Rudolfa Hessa kada se srušio na škotsko polje u svibnju 1941. godine.
Bizaran samostalan let, kojeg je Hess opisao kao pokušaj pregovora o miru s Ujedinjenim Kraljevstvom, i koji nikada nije u potpunosti objašnjen, doveo je do odvođenja nacista u zarobljeništvo do kraja rata.
Nakon što je rat završio, Brin se mogao vratiti svojoj staroj karijeri u obrazovanju.
Već je bio otac sina i kćeri kada je njegova supruga Irene 28. rujna 1948. rodila Oliviju, njihovo najmlađe dijete.
Brin i Irene su se razveli 1959. godine, Irene je nastavila poticati pjevačke sposobnosti mlade Olivije i dopustila joj da nastupi s tri kolegice iz razreda u kratkotrajnoj djevojačkoj grupi poznatoj kao "Sol Four". Irene i Olivia na kraju su se vratile u London k njezinoj majci nakon što je pobijedila na natjecanju u pjevanju s 14 godina i nastavila napredovati u svijetu glume i glazbe.
Njen otac, Brin, preselio se u Australiju i 1963. oženio se s voditeljicom knjižare i pijanisticom Valerie Ter Wee Cunningham, a dobili su i sina i kćer. Njegova profesionalna karijera nastavila je cvjetati i napredovao je do zamjenika prorektora 1968. godine. Nakon umirovljenja, velik dio vremena provodio slušajući klasičnu glazbu, a s nestrpljenjem je pratio Olivijin uspjeh u showbusinessu. Umro je od raka u 78. godini 3. srpnja 1992. godine.