Uvjerljivo najlošiju utakmicu odigrala je Gorica otkako je na njezinu klupu pred zadnju četvrtinu prvenstva sjeo Rajko Vidović, te glatkim porazom 0:3 od Osijeka razočarala navijače i ostavila upitnike nad budućnošću turopoljskog kluba.
Suočen s izostankom niza prvotimaca (Krizmanić, Mitrović, Štiglec, Matavž, Ndockyt) krenuo je Vidović putem pomlađivanja kadra, odnosno davanja šanse igračima koji su na početku svojih seniorskih karijera. Tako je desni bek Đuro Giulio Đekić, koji će napuniti 19 godina u lipnju, upisao debitantski nastup u HNL-u, a svih 90 minuta odradio je i 21-godišnji stoper Mario Matković. Startao je i Luka Kapulica, a u drugom poluvremenu ušli su Sekou Matar Sagna i kadetski reprezentativac Hrvatske Luka Vrzić. Svi oni trebali bi imati značajne uloge u vremenu koje dolazi, ali protiv Osijeka nije išlo prema željama trenera Vidovića.
Još je prvo poluvrijeme i bilo solidno, rezultat 0:0 bio je na semaforu do sudačke nadoknade, ali onda je neuspješno čišćenje lopte u šesnaestercu stvorilo priliku Ramonu Mierezu da donese Osječanima prednost, što je najbolji strijelac lige lakoćom iskoristio. Uvijek je veliki psihološki šok za momčad koja primi gol u tom razdoblju, koji se prenio i na nastavak utakmice kada je već u 51. minuti Mierez pogodio za 0:2. Time je utakmica bila prelomljena jer igrači Gorice ni igrom, ni psihološkim stanjem nisu bili sposobni uzvratiti. Mogu biti i sretni što nisu primili i više od jednog pogotka do kraja, kojeg im je također u mrežu spremio Mierez nakon pogreške vratara Banića, te zaokružio svoj hat-trick.
Tako je Gorica seriju utakmica s Dinamom, Rijekom i Osijekom završila s tri poraza i gol-razlikom 0:8. Daleko je to od europskih standarda iz prvog dijela sezone kada je u 18 utakmica osvojeno 27 bodova, koliko je imao i Osijek na diobi četvrtog mjesta iz 19 odigranih susreta. Sada, 14 utakmica kasnije, Osječani imaju čak 13 bodova više (48-35), a Gorica je poslije ispalog Rudeša druga najgora momčad lige u nastavku prvenstva sa samo osam osvojenih bodova.
Sve viđeno donosi mnogo briga za sve u turopoljskom klubu, koji moraju iznjedriti strategiju kako zaustaviti rezultatski pad, koji se vuče još od proljeća 2021. godine kada se prokockala dvoznamenkasta prednost u utrci za trećim mjestom i europskim plasmanom. Od tada nikako se Gorica ne uspijeva ustabiliti i odigrati cijelu sezonu na visokoj razini, a aktualna je već treća u nizu. Zato se i pojavljuje strah da će svaka sljedeća godina biti još teža, turbulentnija i neizvjesnija. Ovo što se događalo i još se događa u proljeće 2024. pali alarme i zato su pravovremene i prave reakcije i potezi potrebni baš od svih, od igrača do predsjednika kluba...