U gradu se dogodio jedan izvanredan događaj, nečuven u povijesti. Veliki gospodar Sulejman jednu je robinju iz Rusije načinio svojom caricom. Bilo je bogato slavlje s mnogo muzike. Ceremonija vjenčanja održana je u dvoru, a gradske ulice bile su noću osvijetljene. Kuće su bile ukrašene cvijećem, a podignuta je i posebna tribina za caricu i njene dame, koja je bila ograđena zlatnom ogradom. Na raskošnom turniru sudjelovali su jahači, akrobati, mađioničari…, tako je jedan engleski povjesničar opisao svadbu Sulejmana i njegove voljene Hurem iz 1530. godine, a kako će vjenčanje izgledati u seriji, gledatelji RTL Televizije imat će priliku vidjeti u nedjelju. Kako niti u jednoj povijesnoj knjizi samo vjenčanje nije bilo detaljno opisano, scenaristica Meral Okay inscenirala je pravo intimno romantično vjenčanje koje je Sulejman pripremao u tajnosti i njime iznenadio i samu Hurem (a kasnije i svoju majku i ostale dvorane). Jer, crvenokosa ljepotica u nedjelju napokon dolazi “na svoje”.
Ljubav je trajala do smrti
Nakon svih nedaća koje je preživjela u haremu, nakon što su je pokušali ubiti, otrovati i prognati, Sulejman joj odlučuje iskazati ljubav i vjernost iznenadivši je vjenčanjem.
Stojeći pred sretnim Sulejmanom u zlatnožutoj haljini, s krunom na glavi, Hurem postaje službena sultanova supruga, a na poklon dobiva prsten što ga je sultan izradio za nju. Samo vjenčanje povjesničari opisuju kao ljubav koja je mijenjala zakone i prkosila tradiciji, izazvavši skandal u Osmanskom Carstvu, jer je sultan oženio oslobođenu robinju. Sve do tada poštivala se tradicija po kojoj se ni jedan sultan nije ženio, niti je bio vjeran jednoj ženi. Hurem je, međutim, toliko očarala Sulejmana da je zbog nje prekršio sva pravila, a njihova je ljubav trajala sve do Huremine smrti 1558. godine.
Šerijatski zakoni
Sultana i Hurem vjenčao je Šejh-ul-islam Ibn Kemal-efendija prema svim šerijatskim pravima, a to što je njezin sin odlučio ozakoniti vezu s Hurem dotuklo je sultanovu majku koja je bila izričito protiv vjenčanja, pa je čak zaprijetila Sulejmanu da će ga se odreći ako to učini.
Što se tiče scene vjenčanja Hurem i Sulejmana, doznajemo s RTL-a, to nije bila najzahtjevnija scena ove turske serije, ali je svakako bila među onima zbog koje se pazilo na scenarij (kako vjerno prikazati Sulejmanovu želju za vjenčanjem, Hureminu iznenađenost i sreću, a opet majčinu šokiranost i žalost zbog svadbe), scenografiju (jednostavna, bez velike pompoznosti jer je Sulejman želio iznenaditi Hurem tajnim vjenčanjem), kostime (vjenčanica, kruna, prsten…). Konkretno, Huremina zlatnožuta haljina koju je nosila na svom vjenčanju obogaćena je skupim kristalima i biserima, ponajviše na rukavima od tila i kruni, čiji je model sama dala izraditi. Sve kristale i bisere tri je dana ručno vezivalo pet žena. Kako bi bili modno usklađeni, glavni kostimograf serije, Serdar Basbug, osobno je birao materijale i za Sulejmanov svadbeni kostim, baš kao i skupocjene krznene dodatke, odnosno Sulejmanov ovratnik i Hureminu raskošnu bundu. Nakon emitiranja u Turskoj, Huremina vjenčanica inspirirala je mnoge tamošnje dizajnere koji su svojim novim kreacijama iz mode izbili zapadnjački stil i ponovo vratili tradicionalističke modele haljina, ukrase za kosu poput blještavih tijara, te umjesto dotadašnje moderne bijele haljine predložili nježne nijanse žutih i crvenih vjenčanica.
200 statista na ceremoniji
Ceremonija vjenčanja snimala se 48 sati, i to samo nekoliko dana prije samog emitiranja u Turskoj. Na setu je bilo i oko dvjesto statista koji su glumili ulične zabavljače, streličare i ostale stanovnike Istanbula koji su ujedno slavili i ceremoniju Sulejmanova nasljednika, princa Mustafe. Kako bi nahranili okupljenu masu pred palačom, dvorski kuhari su ispekli razne delicije kojima se mnoštvo častilo puna dva dana u čast Sulejmana i njegove Hurem.
Kad je riječ o Hurem, u povijesnim izvorima iz 16. stoljeća ne spominje se njeno djevojačko ime, ali po kasnijim ukrajinskim folklornim predanjima zabilježenima u 19. stoljeću, o njoj se piše kao o Anastaziji, dok je u poljskim predanjima navedena kao Aleksandra Lisowska. Prema izvorima s kraja 16. i početka 17. stoljeća, čini se da je Hurem bila kći ukrajinskog pravoslavnog svećenika. Rođena je u mjestu Rohaty, 68 kilometara jugoistočno od Lavova, danas zapadnoj Ukrajini. Dvadesetih godina 16. stoljeća oteli su je kao robinju krimski Tatari i odveli u krimski grad Kaffa, tada važno središte trgovine robljem. Tamo je odabrana kao robinja za Sulejmanov harem i odvedena u Istanbul.
Njezin gospodar ubrzo ju je zapazio, što je izazvalo ljubomoru njenih suparnica. Negdašnja sultanova miljenica, ljubavnica Mahidevran (poznata i kao Gülbahar), sukobila se s Hurem i prebila je. Ogorčeni Sulejman prognao je Mahidevran u provincijski grad Manisu, zajedno s njenim sinom Mustafom, tada pretendentom na prijestolje. Progonstvo je prikazano kao dio tradicije po kojoj su prijestolonasljednici bili upućivani na obuku i obrazovanje. Tada je Hurem postala neupitna Sulejmanova miljenica. Mnogo godina kasnije, zbog bojazni od pobune, sultan je naredio da Mustafu zadave. Francuski pisac i povjesničar Fontenelle opisuje u svojim “Dialogues” upornost kojom je Hurem težila braku sa Sulejmanom. Prvo je zatražila vjersku poduku o islamu. Kada je stekla poduku, rekla mu je da želi postati muslimanka, što ga je usrećilo pa je odlučio osloboditi je. Međutim, nakon obreda konverzije, rekla mu je da joj vjera ne dopušta održavanje spolnih odnosa s muškarcem s kojim nije u braku. Sulejman se opirao tri dana, da bi je na koncu oženio.
U mauzoleju
Utjecaj koji je Hurem imala na sultana postao je legendaran. Rodila mu je šestero djece: Mihrimah, Selima, Bajazida, Abdulaha, Čihangira i Mehmeda. Zbio se fascinantni raskid s tradicijom kad je Hurem prestala biti robinja i postala sultanova zakonita supruga. To je ojačalo njen položaj na dvoru, a kasnije je jedan od njenih sinova, Selim, postao sultan. Hurem je bila Sulejmanova savjetnica u državnim poslovima. Umrla je 15. travnja 1558. godine. Njezin mauzolej nalazi se pokraj Sulejmanova u Sulejmanovoj džamiji.