Diskriminacija na rodnoj, rasnoj ili bilo kojem drugoj osnovi događa se svaki dan, u svakoj zemlji. Jedan grozan primjer diskriminacije iznijela je na Facebooku pjevačica Ida Prester koja se nakon udaje preselila iz Zagreba u Beograd.
Ondje živi s mužem Ivanom Peševskim s kojim ima dvojicu sinova, Roka i prošle godine rođenog Ria. U kućanstvu im s čišćenjem povremeno već četiri godine pomaže Goca, Romkinja za koju Ida kaže da je najpedantnija osoba koju poznaje. Osim toga, Goca je samohrana majka, a njezin sedmogodišnji sin upravo je završio prvi razred osnovne škole, no ne bez problema.
Naime, u prvoj školi u koju je krenuo nije bio dobrodošao. Ravnateljica joj je otvoreno rekla da nije oduševljena činjenicom da se romska djeca upisuju u njezinu školu jer se mnogim roditeljima, koji su ujedno i donatori škole, ta činjenica ne sviđa. No, Goca nije odustala, upisala je sina u drugu školu, udaljenu 45 minuta. No, nije joj teško, a trud se isplatio jer je sin prvi razred završio s odličnim uspjehom.
Idin status dobio je preko 13 tisuća reakcija i gotovo tisuću podjela, što je za hrvatske društvene mreže itekako velik odaziv, a ovo je njezina priča:
'Jedna lijepo/gorka priča.
Goca nam već 4 godine povremeno pomaže s čišćenjem stana. Najpedantnija je osoba koju znamo, nenametljiva ali direktna, draga i pametna. Toliko nam se svidjela i imamo povjerenja u nju da smo je angažirali i kao sitericu dok smo na poslu.
S Riom je fantastična, jako ga voli, stalno s njim priča, guguće, mazi ga. Beba uživa s njom.
I da, skroz nebitno inače, ali bitno za nastavak - Goca je Romkinja.
Iako je jako mlada, Goca je samohrana majka sedmogodišnjem Aci. Strašno se trudi oko njega, vodi ga na razne treninge, akcije, kod logopeda.. Trči da sve postigne.
Prošle jeseni Aca je krenuo u školu. Krenula je frka. Dolazio je iz škole totalno snužden, prestao je jesti, budio se po par puta noću plačući, totalno rastrojstvo.
- Mama oni mi kažu da sam ciganjsko dete, što to znači? Ja sam stalno sam, samo viču na mene, nitko se neće družiti sa mnom...
Goca je otišla u školu na sastanak s učiteljicom i direktoricom da vidi kako bi se Aca mogao lakše integrirati. Da se popriča s djecom, da učiteljica obrati pažnju.
Al kad je došla na sastanak, dogodila se filmska scena. Direktorica joj direktno u facu rekla da ona nije za to da se Romska djeca upisuju u njenu školu, jer puno roditelja koji doniraju financijska sredstva školi ne gledaju na to blagonaklono. Drugim riječima, upisala je jer mora po zakonu, al niste dobrodošli.
Romska zajednica ima strašne probleme, to je jasno. Veliki broj djece je na ulici, zanemareno, bez mogućnosti školovanja, bez ikakve roditeljske potpore. I sad se dogodi rijedak primjer - mama koja pogiba za svoje dijete, koja se razapinje da mali bude u obrazovnom sustavu i dijete koje je spremno učiti. Nakon ovakvog dočeka - koji Rom ne bi odustao? Ko ne bi digo ruke i rekao nosite se i vi i vaša škola?
Goca nije odustala. Prebacila je Acu u drugu školu u skroz drugi dio grada. Ima 45 minuta do škole, al ide svaki dan, s maminim gablecom u rancu.
Jučer je bio zadnji dan škole. Ima sve petice, osim matematike četvorku. Bravo Goca, bravo Aco!
A direktorica škole u Borci je izgubila priliku da se ponosi jednim malim vrijednim dečkom.’