OTVORENO O ODRASTANJU

MLADI GLUMAC I SIN LEGENDE FILIP VIDOVIĆ 'Kao mali s ocem sam tek jednom igrao i zaljubio se u glumu. Nije poživio da me savjetuje'

    AUTOR:
    • Ivana Mikuličin

  • OBJAVLJENO:
  • 26.05.2017. u 11:18

Zagreb, 230517.
Glumac Filip Vidovic, fotografiran u studiju Hanza medie.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovačev / Cropix

Filip Vidović

Sin Ivice Vidovića prije dvije godine završio je zagrebačku Akademiju i nedavno smo ga mogli vidjeti u premijeri ‘Talijanskog slamnatog šešira’ u Komediji. U svom prvom intervjuu govori o odrastanju uz oca i majku glumicu.

Glumac Filip Vidović (26), sin pokojnog legendarnog glumca Ivice Vidovića, nedavno je imao glumački debi u kazalištu Komedija, gdje mu je pripala uloga Fadinarda u Labicheovu “Talijanskom slamnatom šeširu”. Glumačkog nasljednika Servantesa iz Malog mista, Očalinka iz Velog mista te fantastičnog interpreta brojnih drugih marginalaca, zanesenjaka i antijunaka publika je na Kaptolu imala prilike vidjeti zato što mu je priliku za ulogu otvorio iskusni Georgij Paro.

- Bila je službena audicija. Pripremio sam se, dao sve od sebe. Bilo mi je stresno jer je riječ o glavnoj ulozi, ali prošao sam! Lijepo je kad te jedan takav čovjek, koji je u životu puno toga napravio u kazalištu, nakon audicije uzme u predstavu. Nakon što je predstava izišla, mogu reći da sam učio od jednog iskusnog i velikog gospodina Georgija Para. Proširio mi je vidike i naveo me da veći značaj pridajem detaljima - priča nam Filip Vidović, koji tumači lika čiju pripremu za ženidbu pokvari njegov konj tako što pojede jedan slamnati šešir gospođe koja ima ljubavnika.

Lončar od pomoći

Veliku podršku, osim redatelja, mladom je glumcu dao ansambl Komedije s kojim je prvi put radio.

- Od prvog dana glumci Komedije izašli su mi ususret, posebno Damir Lončar. Imao sam osjećaj prihvaćenosti, uzajamnog poštovanja i zajedništva, a kao čovjek i glumac više od toga ne mogu ni tražiti... Lijepo radimo, uživamo i zabavljamo se na sceni... Mislim da ne može bolje od toga! Siguran sam da će publika voljeti ovu predstavu - nastavlja glumac s diplomom zagrebačke Akademije.

U svojoj radnoj biografiji dosad je zabilježio uglavnom dječje predstave, u Trešnji, Žar ptici i ZeKaeM-u; od Ezopovih basni, “Tonkice Palonkice Frr”, “Petra pana”, Kušanove “Domaće zadaće” te “Crvenkapice” gdje je vuk u produkciji teatra “Točka na i”. Bio je jednako zapažen kada je u u Velikoj Gorici s Adrianom Pezdircom, Ivanom Bošnjakom i Ivanom Magudom igrao u predstavi “I živjeli su sretno”. Četiri mlada glumca tumačila su prinčeve u predstavi koja nema puno veze s “... they lived happily ever after”. Filipu Vidoviću pripao je princ male sirene (Sirenin) koji se zbog neprežaljene ljubavi okrenuo alkoholu.

- Glumac uči dok je živ… mlad sam, još učim. Mogu samo reći da mi je rad u svim tim kazalištima i predstavama jedan veliki užitak i da je sve to potrebno za moj daljnji osobni i profesionalni razvoj - reći će s nekom skromnošću.

Brat i sestra

Bivša ravnateljica Žar ptice Marija Sekelez, u čijim je podjelama mladi glumac bio, smatra da je Filip Vidović “dostojan nasljednik svog oca, izvrstan mladi čovjek, izvrstan glumac”. No da je, poput svog oca, i samozatajan, što je za današnje vrijeme - mana.

- Hvala Mariji Sekelez na lijepim riječima. Nisam, međutim, siguran je li samozatajnost mana... Prije bih rekao da je otegotna okolnost. Ponovit ću ono što mi je rekao moj mentor, profesor latinskog Tonći Maleš: svatko nosi svoj križ i odlučuje kako će i što s njime. Prvenstveno želim da me kolege i redatelji cijene zbog rada, mišljenja i djelovanja i ni zbog čega drugog. To je možda idealistički pristup i stav, ali ne vidim zašto bih drugačije od toga koračao kroz život - rezonira.

U njegovoj obitelji najstarije dijete, Filipov stariji polubrat Luka Vidović, iz braka Ivice Vidovića i Mirjane Majurec, mađioničar je i iluzionist. Mlađa sestra Ana, kao i Filip, kći je Gordane Gadžić i studira produkciju na Akademiji. Mlađi je sin, dakle, jedini krenuo putevima oca.

Zagreb, 230517.
Glumac Filip Vidovic, fotografiran u studiju Hanza medie.
Na fotografiji: presnimka fotografije iz obiteljske arhive.
Foto: privatna arhiva Filipa Vidovica
Privatna arhiva Filipa Vidovića
 

- Presudio je trenutak kada sam kao dijete prvi put otišao na tatinu probu da vidim čime se on to bavi. Radila se predstava “Playbeckett” u Teatru Ulysses na Brijunima i trebalo je dijete u predstavi. Pitali su mene, ja sam pristao i tu sam prvi put poželio da se bavim glumom. Poslije sam krenuo u dramske grupe ZKM-a kod Ines Škuflić i tu je došla konačna odluka. Predstava “Playbeckett” u Teatru Ulysses na Brijunima, gdje je moj glumački put započeo, bila je i jedina predstava u kojoj sam igrao s ocem. U predstavi su glumili Zijah Sokolović, Pero Kvrgić, Rade Šerbedžija, moj tata i jedan mali dvanaestogodišnji dječačić Filip Vidović - sjeća se.

Jesi napisao zadaću?

A prva uloga Ivice Vidovića koja mu je ostala u sjećanju nije, kako bi se možda očekivalo, jedna od onih televizijskih ili filmskih uloga koja je obilježila odrastanje generacija.

- Prva njegova uloga koje se sjećam bila je u “Ribarskim svađama“ u Gavelli. Paron Furte. Tu sam predstavu više puta gledao i jako mi se svidjela, to je bilo toliko spretno, veselo i nadahnuto, kao klinac bio sam očaran time! Mojem oduševljenju u prilog je išlo i to da se nakon izvedbe družilo na sceni uz hranu iz predstave, tako da sam uvijek čekao da publika izađe iz dvorane pa da se i ja pridružim gozbi. Kad je riječ o filmu i TV-u, volio bih reći da sam pogledao cjelokupni filmski i TV opus svojeg oca, više od 70 uloga ukupno, no nisam. Pogledao sam dosad velik dio toga, ali još mu je puno toga ostalo - priznaje.

U vrijeme dok je bio dijete, u vrijeme kada je Ivica Vidović snimao “Fine mrtve djevojke”, “Maršala”, “Muškarca bez brkova”, “Našu malu kliniku” nije baš puno toga znao o očevim dogodovštinama sa snimanja.

- Tata je bio tata. Brinuo se o meni kao što svaki roditelj brine o djetetu. Nije puno pričao o iskustvima sa snimanja, više bi znao reći: “Koliko si dobio iz matematike? Zašto nisi napisao zadaću?” I tako to… Nije doživio toliko godina da mi daje savjete oko glumačkog poziva. Bio sam na prvoj godini Akademije kada je otišao. Jedini savjet koji mi je uspio dati bio je nakon jedne generalne probe iz govora. Rekao je: “Nemoj žuriti, samo polako...” Što više vrijeme prolazi, shvaćam da je to jedan jako koristan savjet kojeg se i dalje pokušavam držati - razmišlja Filip Vidović.

A mama Gordana Gadžić?

- Majka glumica i dalje savjetuje... iz dana u dan. Ha ha ha. Nastojim se, međutim, više osloniti na sebe. Saslušam savjet, a kako nekad drugačije razmišljamo, biram ono što meni odgovara - kaže.

Obitelj Vidović ima i svoje privatno kazalište Teatar Rugantino u kojem je Filip Vidović zasad jednom nastupio, igrao je u predstavi “Moja nuklearna ljubav” Olje Lozice i Matka Botića. Postoje li, međutim, neke obveze prema obiteljskom teatru?

Čita i pleše

- Kako bi moj otac rekao... polako. Odgovornost prema obiteljskom teatru i bilo kojem drugom u kojem trenutačno glumim je ista. Zasad igram samo jednu predstavu u Rugantinu i s tom predstavom uskoro krećem na ljetnu turneju - nastavlja mladi Vidović, koji je zasad ostvario jednu ulogu na televiziji, u seriji “Crno-bijeli svijet” glumio je Juru Stublića.

Pored glume, pleše salsu. Salsu je otkrio prije dvije godine, nakon što je završio Akademiju. Krenuo je na tečaj u plesni studio Fever kod Hrvoja Kraševca i salsa je postala sastavni dio njegova života. Što više otkriva salsu, to više želi probati i druge plesove. No, zasad, kako kaže, “pleše samo salsu i nabada bachatu”. Sudjelovao je i u jednoj plesnoj predstavi s Andreom Solomun, Emom Janković, Juditom Franković.

- Nikad prije nisam se okušao u u toliko fizički zahtjevnoj predstavi, ali mogu reći da sam se jako dobro snašao... Mislim da je ispala jako zanimljiva - veli glumac koji čita Harukija Murakamija i Tolkiena. Sluša klasičnu glazbu i r&b. Voli wakeboarding, boardgames i Disneyja.

ELIPSO

Izdvajamo