Za nekog tko uskoro puni tek 19 godina, Barbara Filipović, 20. Miss Universe Hrvatske, djeluje iznimno ozbiljno. Ne starije od svojih godina, nego po onome što govori, kako govori i kako spretno pliva svim temama - od poreza na slatkiše (ne, ne bi ga uvela) do kravlje anatomije.
Barbara je u petak uvečer, u zagrebačkom hotelu Westin preuzela krunu od svoje imenjakinje, Barbare Ljiljak, i tako zakoračila u burnu godinu, prepunu putovanja i obaveza koje donosi naslov Miss Universe.
Tiha i odmjerena, 175 centimetara visoka brineta, nevjerojatnih smeđe zelenih očiju, slatko se smije kada je pitate je li doista uvijek tako ozbiljna ili se možda radi o laganoj tremi pod dojmom pobjede na prestižnom izboru ljepote.
- Ozbiljna sam uvijek. Ne znam je li to stvar karaktera, odgoj... Ja se ne osjećam kao da imam 18 godina, a imam i društvu, prijateljice i prijatelje koji su na mojoj valnoj duljini. Ima još ozbiljnih mladih ljudi oko mene - kaže.
I odluka da se ova brucošica na zagrebačkom Veterinarskom fakultetu prijavi na izbor dijelom je rezultat njezine ozbiljnosti i jasnih stavova.
- Iskreno, teško mi je odgovoriti na pitanje zašto sam se prijavila... Prijatelji su me zafrkavali, govorili mi da sam idealna kandidatkinja. I dečko Luka me poticao da to učinim - objašnjava Barbara.
- Ima prekrasnih cura, ali na kraju priče mislim da to nije presudno. Od više od tristo djevojaka izabrali su nas 19, sredili, tu su te prekrasne haljine, frizure, šminka... No na kraju presudi držanje i stav.
Životinje i glamur
Nova hrvatska Miss Universe završila je uglednu V. gimnaziju, jednu od najboljih (i najstrožih) škola u zemlji i maturirala s odličnim, a i to je, kaže, pridonijelo njezinoj zrelosti.
- Moja ‘peta’ je sjajna škola. Dobila sam puno. Kad ste okruženi pametnim ljudima, to vam je poticaj, tako da sam jako sretna što sam je završila - govori Barbara, koja je bez problema upisala željeni fakultet. Liječiti životinje oduvijek joj je bila želja i san.
- Kao dijete sam koristila svaku priliku za igranje u prirodi. Voljela sam prirodu, životinje, bila sam doslovno mala curica iz džungle. Posebno me zanimaju konji i divlje životinje - tumači Barbara i dodaje da su je prijatelji zafrkavali da, nekako, glamur i veterina ne idu zajedno.
- Kako ne - smije se. - Sve ću ja to spojiti.
Od malih nogu bavila se jahanjem, iako se nikada nije natjecala. Jahanje je malo zapostavila u srednjoj školi i nakon nezgode u kojoj je teško ozlijedila prst, no svakako se namjerava ponovno aktivirati. Kada bude imala manje obaveza. Jasno joj je da mnogi imaju stereotipno mišljenje o izborima ljepote, o izgledu i pameti natjecateljica. Njoj je to posebno draga tema.
- Sada sam dobila priliku raditi na uklanjanju tih stereotipa, to mi je prvi cilj. Ja se uopće ne želim osvrtati na zlobne tračeve, komentare, sve mi je to smiješno - objašnjava lijepa Zagrepčanka.
- Htjela bih da se na mene osobno, a i na sve druge djevojke koje dođu nakon mene, gleda kao na pametne osobe, sposobne i ambiciozne žene, a ne kao na nekoga kome je bitno samo izvanjsko. Ljudi moraju shvatiti da smo mi i, na kraju priče, svojevrsne ambasadorice naše zemlje u svijetu. Moramo biti pametne, moramo znati razgovarati, moramo znati jezike. Meni je ružno kada vidim sve te prekrasne djevojke na izborima ljepote koje dođu i ne znaju engleski, ne znaju ni jedan strani jezik i moraju imati prevoditelja. Srećom kod nas se jezici uče od malih nogu. Meni je engleski praktički kao hrvatski, kao materinski jezik.
Dakako, ponosna je zbog svoje titule, a jedna od najvažnijih stvari koju joj ona nosi je stipendija na Zagrebačkoj školi za ekonomiju i management. Stipendiju, kaže, želi iskoristiti kada završi fakultet, za poslijediplomski, jer svakome danas dobro dođe poznavanje poslovnih procesa.
Riješila devet ispita
- Morate ulagati u svoje znanje. Na kraju krajeva, to je jedino što vam ostaje. Krunu ćete predati nekom drugom, bore će doći, ali ako ste se obrazovali to vam ostaje. I to vas čini, gradi kao osobu. Znam da zvuči kao fraza, ali nije. To je doista jako važno. Morate biti načitani, informirani... - govori. Iako su joj mama Iva i tata Miroslav, te 12-godišnja sestra Laura velika podrška, najveću joj je, priznaje, pružio dečko Luka koji trenutno studira u SAD-u, na prestižnom Harvardu.
- Moji su jako sretni zbog titule, ali se pomalo boje da ću zapustiti fakultet, posebno tata. Ja kažem - neću! Uostalom, riješila sam cijeli prvi semestar, devet ispita - zadovoljno kaže Barbara.
- Riješila sam anatomiju koja je vjerojatno najteža, prosjek ocjena mi je četiri... Očistila sam prvi semestar i na to sam jako ponosna. Naučila sam sve o mačkama, kravama, svinjama, konjima, kozama... Anatomija je posebno zahtjevna. Ne želim uvrijediti medicinare, ali kod nas je to puno opsežnije - šest, sedam vrsta životinja, pa samo kad dođete do probavnog sustava... Krava i konj nisu slični, a onda su tu mesožderi... Svašta tu ima, sve to ima svoje nazive, dijelove, tu se stvari zakompliciraju. Nada se da će jednoga dana kao veterinarka raditi u nekom zoološkom vrtu.
- Veterina je široko područje. Ne bih bila seoski veterinar, ali ne zato što je to, kako kažu mnogi, muški posao. Nema muških i ženskih poslova - odrješito govori.
- Gradsko sam dijete i željela bih se baviti veterinom vezanom uz grad, poput ZOO vrta. Ili mala praksa. Raditi s divljim životinjama.. Često me pitaju kako to da, s obzirom na to da obožavam životinje, da sam prijatelj životinja, mogu željeti raditi u zoološkom vrtu gdje su životinje zatvorene. Odgovor je vrlo jednostavan: zoološki vrtovi danas nude mnogo toga, to nisu zatvori. Imaju prevažnu ulogu u očuvanju vrsta od izumiranja, u zaštiti... Nisu to više malene nastambe, rešetke i ograde. Bila sam prije nekog vremena u Veroni, u tamošnjem safari parku, i to je fenomenalno. Takvim se poslom želim baviti.
Uz konje i znanost, Barbara voli vježbati, a voli i - pjevati.
- Ali samo doma - kaže kroz smijeh. - Pod tušem. Doduše, imala sam jedno glazbeno iskustvo. U prvom srednje smo prijatelji i ja imali neki bend. Što da vam kažem, potrajao je mjesec dana.
Potražite li našu novu misicu na internetu, na društvenim mrežama, nećete naći puno toga.
- Internet, veliko dobro i veliko zlo, ogroman izvor informacija. Po svojoj sestri Laura vidim kako su današnja djeca drugačija, Znam da opet zvučim kao da imam sto godina, ali mi smo se više družili. Danas se čini da sve što nije na društvenim mrežama kao da se nije dogodilo. Slike nisu za uspomenu, nego za fejs. Ja nisam od takvih, imam svoje profile, ali rijetko stavljam bilo što - objašnjava. Svjesna je da će mnogo toga sada morati mijenjati i usklađivati u svojem rasporedu.
Učenje u samoći
- Moram se paralelno pripremati za svjetski izbor u Las Vegasu, k tome imam i mnogo toga što moram napraviti kao Miss Universe u Hrvatskoj. Vesele me putovanja, razgovori s ljudima. A i nadam se da će moji na fakultetu biti ponosni jer je, eto, prvi put veterinarka postala Miss Universe - kaže Barbara i dodaje da je uvjerena kako će četiri ispita iz drugog semestra riješiti bez problema.
- Za učenje trebam potpuni mir, tišinu, moram biti sama, ništa ne smije remetiti moju koncentraciju - kaže. - No, postoji problem. Ako mi date 10 dana za nešto, ja ću sve napraviti zadnji dan. Srećom, dosad sam uspijevala. Svima bih preporučila da ne rade tako!
Veseli se, kaže, i odlasku u SAD, jedva čeka da vidi New York. Mirta Kuštan, koja je nakon što je prošlogodišnja pobjednica Barbara Ljiljak slomila ruku, predstavljala hrvatsku na svjetskom finalu, mnogo joj je toga ispričala.
- Rekla mi je kako stvari funkcioniraju, kako se postaviti, kako ponašati... I ne, nemam namjeru ići na neku plastičnu operaciju kao što to rade natjecateljice iz drugih zemalja - dodaje.
A za početak, malo će se odmoriti i proslaviti s najbližima svoju titulu 20. Miss Universe Hrvatske...