ZAGREB - Sanja je hrabra i čvrsta poput Ivane Orleanske. Iako je prepuna tuge, boli i suza zbog preranog odlaska našeg dragog Neneka, ona pronalazi snagu u sebi i riječi utjehe za Zeca, Marinka i mene - priča Rajko Dujmić, koji se još uvijek nije, a nikad se i neće, pomiriti s tim da njegova dobrog prijatelja Nenada Šarića Brade više nema među nama.
Uvijek pri ruci
Omiljeni bubnjar ‘Novih fosila’ od posljedica moždanog udara preminuo je 3. svibnja u karlovačkoj bolnici, a šest dana kasnije, na rođendan njegove supruge Sanje Doležal, njegovi brojni prijatelji kazali su mu posljednje zbogom na zagrebačkom Mirogoju.
‘Fosili’ su tih dana otkazali dogovorene koncerte. Ni najmanje im nije bilo važno što su zbog toga izgubili honorare.
- Tko bi tada uopće i pomišljao na novac? Umjesto toga nastojali smo Sanji, njenom i Bradinom sinu Luki i kćerki Lei maksimalno biti pri ruci. Bradin odlazak sve nas je zatekao, svi smo trebali vremena da se saberemo i odlučimo kako ćemo i hoćemo li uopće nastaviti dalje. Odluku o tome prepustili smo Sanji, a mi, dečki, dogovorili smo se da ćemo poštovati sve što ona odluči - priča Vladimir Kočiš Zec, koji se sa Sanjom Doležal, baš kao i ostali članovi benda, svakodnevno čuje i vidi.
Sanja se posljednjih tjedana posvetila djeci i trudi se pred njima sakriti svoju žalost. Zaplače u trenucima kad je Luka i Lea ne vide, no svjesna je da život mora ići dalje. Zbog toga je Rajku, Zecu i Marinku Colnagu nedavno kazala kako će nastojati smoći snage za povratak.
Pjesma za Bradu
Bude li sve po planu, popularni zagrebački bend na pozornicu se vraća potkraj lipnja na koncertu što ga trebaju održati u Sloveniji.
Samo će o Sanji ovisiti hoće li na tom nastupu ‘Novi fosili’ premijerno izvesti pjesmu što ju je Rajko napisao potresen odlaskom Nenada Šarića Brade.
- Pjesmu sam napisao tri dana nakon Nenekova sprovoda, a samo nekoliko sati kasnije i sam sam zbog problema sa srcem završio u bolnici. Jer, nakon zadnjeg stiha osjećao sam se kao da me duša napušta.
Mislio sam da ću ući u vlak za vječnost bez povratne karte u džepu. Onaj vlak koji je nakon mog drugog oca, Slobodana Momčilovića Moke, nakon Đurđice Barlović, sada odvezao i Bradu - prisjeća se Rajko i nastavlja: - Pjesma posvećena Neneku jednostavno je izašla iz mene, iz mojih emocija i moje boli.
U stihovima ne spominjem ničije ime, nego pričam o tome kako je ovdje na zemlji ostalo tužno srce jer je netko drag otišao gore, na nebo, te mu poručujem kako ga trebam do neba - povjerava skladatelj, koji svoju pjesmu još nije pokazao prijateljima iz ‘Novih fosila’.