Po Zagrebu se traži karta više za koncert “Nedjeljna misa za misiju Nyondo”, koji će 3. studenog biti održan na venecijanskom otočiću San Giorgio Maggiore u sjedištu Fondazione Cini. Nismo isuviše cinični kad zaključujemo da glavni povod velikom interesu za koncert nije glazba, već činjenica da će koncertu prisustovati najuglednije ličnosti francuskog javnog života, pa i sam predsjednik Nicolas Sarkozy sa suprugom Carlom Bruni.
Koncert se održava u povodu donacije Alberto Bruni Tedeschi. Ostavštinu pokojnog kompozitora, Carlina zakonitog, no ne i biološkog oca, venecijanskoj je fondaciji poklonila njegova supruga, Marisa Bruni Tedeschi.
Cijenjena pijanistkinja javnosti je danas poznatija kao majka Carle Bruni. Gospođa Bruni Tedeschi boravila je danas u Zagrebu, nadgledajući probe za venecijanski koncert, s obzirom na to da je čast da izvede djelo koje je kompozitor skladao 1953. godine pripala Simfonijskom orkestru i Zboru HRT-a.
S Marisom Bruni Tedeschi razgovarali smo u predvorju hotela Westin, gdje je odsjela, a pridružio nam se i pijanist Riccardo Caramella. Dok čekamo gospođu Bruni, Caramella, bliski prijatelj obitelji još od zajedničkog djetinjstva u Torinu, prepričava anegdotu kako je njegova kći prva saznala za Carlinu vezu sa Sarkozyjem, koju su potom mjesecima uspješno tajili od javnosti. Izrazito vitalna gospođa Bruni ima 79 godina, što se uopće ne vidi, iako su iza nje dvije velike tragedije, o kojima govori iskreno i potresno. Na taj način stare samo žene sa specifičnom kombinacijom ljepote i inteligencije. Najveća su joj radost, kaže, unuci: Celine, koju je njezina kći, glumica Valeria Tedeschi Bruni, usvojila iz Senegala, i unuk Aurelien, Carlin sin. Iako je odjevena ležerno, sva u ljubičastim tonovima, s prebačenim šalom, djeluje jako elegantno. Carla Bruni, javnost je naknadno doznala, plod je afere Marise Bruni Tedeschi s Maurizijem Remmertom. Ipak, ona i dalje nosi prezime svojeg očuha, što govori o bliskom odnosu koji su imali.
Kako ste se odlučili upravo Fondaciji Cini pokloniti ostavštinu svog pokojnog supruga Alberta Brunija Tedeschija?
- Vidjeli smo zbirku Fondacije koja uključuje sve važne kompozicije talijanskih majstora 20. stoljeća, ali i onih iz dalje povijesti. Moj je suprug iza sebe ostavio veliko glazbeno naslijeđe: note, rukopise, pisma, fotografije... Smatrala sam da nema smisla ostaviti to kod kuće. U Fondaciju Cini dolaze studenti iz cijelog svijeta koji se zanimaju za europsku muziku i imaju prilike direktno proučavati djela mojeg supruga.
Vaš je muž bio i kolekcionar umjetnosti?
- Bavio se raznim poslovima. Prvo je bio inudstrijalac, jer je bio iz obitelji industrijalaca. Bilo je to u doba kada se djecu nije previše pitalo što žele raditi. No, iako je naslijedio posao od djeda i oca, on je u slobodnim trenucima skladao. Nakon toga bio je 13 godina na čelu Torinskog teatra koji je u potpunosti podigao na noge. Nakon svega, odlučio se posvetiti samo glazbi i skupljanju umjetnina i preselio se u Pariz.
Što će biti s njegovom kolekcijom umjetnina?
- Kolekciju smo prodali zajedno s kućom u Torinu, u kojoj su bile smještene umjetnine. U tu kuću više nitko nije išao, sin mi je umro, a ostale su dvije kćeri, Valeria i Carla. No, zbog svojih brojnih obveza one su stalno u Parizu. Od novca koji smo dobili od prodaje osnovali smo humanitarnu organizaciju koja nosi ime mojeg pokojnog sina, Virginija, a zaklada pomaže onima kojima je potrebno. Dio je UNESCO-ove kampanje koja se bavi obrazovanjem kao najdjelotovornijim sredstvom borbe protiv AIDS-a u afričkim zemljama.
I kompozicija vašeg supruga inspirirana je Afrikom?
- Da. Dok je putovao po Africi, naišao je na afričko pleme na rubu Ruande i počeo slušati njihovu misu. Izvodili su je na bubnjevima, to ga se jako dojmilo i inspiriralo za rad. Ja obožavam ovu kompoziciju jer sam ga upoznala kad sam je prvi put čula. Potom me pozvao na izvedbu u Hamburg. Majka me nije pustila da odem; bila su druga vremena, rekla mi je da ne smijem putovati s muškarcem ako nismo zaručeni. Ipak sam otišla (smijeh).
Kako ste izabrali upravo orkestar iz Hrvatske?
- Riccardo ih je preporučio. Osim toga, izvrsni su.
I vaša kći Carla danas je uspješna glazbenica. Pretpostavljam da ljubav prema glazbi može zahvaliti odgoju, odrastanju u glazbeničkoj obitelji?
- Sve troje moje djece studirali su muziku, a zatim su je, svaki iz svog razloga, napustili. Kasnije su se glazbi ponovno počeli vraćati. Naša je kuća uvijek bila puna muzičara, glazbu su osjećali u sebi. Valeria je nedavno ponovno počela svirati. Carla je studirala gitaru i violončelo. Jako puno radi, ujutro usavršava pjevanje, popodne piše, sklada, pa sve kontrolira...
Vijest da je Nicolas Sarkozy na putu po Engleskoj s punicom obišla je sve svjetske medije. Jako ste bliski?
- Bliski smo. On je moj zet, ali i službeno jedini muškarac kojeg trenutačno imamo u obitelji. Pretpostavljam da mediji nisu nikada vidjeli šefa države koji putuje sa svojom punicom, a on je na put vodio i moju sestru i njezino dijete. Podrijetlom je Mađar. Stalno ga zezam da ima ciganske krvi, sve strpa u karocu. On obožava obitelj, kao i mi, Talijani. Nedjeljom smo svi zajedno na ručku, pa čak i oni rastavljeni, svi smo ostali prijatelji. Bivši Carlin partner, otac njezina djeteta, i njegova nova obitelj, žena i dijete, bivša Sarkozyjeva supruga, njihova djeca... Dio obitelji je danas i Isabelle, nekad Virgilijeva djevojka. Dolazi sa svojim novim zaručnikom, a meni to ne smeta, iako me svi pitaju. Da se vratim na vaše pitanje, kada je prilika za putovanje, naravno da ću ići sa Sarkozyjevima. Ne idem samo onda kada mi ostave djecu na čuvanje.
Nevjerojatno ste vitalni za svoje godine. Kako održavate formu?
- Svakodnevno idem na bazen, već desetljećima, i bavim se gimnastikom. Ponovno sviram klavir koji nisam dirnula već 15 godina, otkako sam doznala da mi je sin bolestan. Nakon toga mi se razbolio i muž. Čuvam Aureliena, po kojeg svaki dan idem u školu, i malu Celine, prekrasnu djevojčicu koju je Valeria usvojila, iz Senegala. Zadnji put sam u kinu bila 31. kolovoza kako bih pogledala film u kojem glumi moja Valeria. Nemam vremena ni za shopping. Kada doživite tragediju kao što je gubitak sina, pokušavate biti korisni u svijetu, nečim pridonijeti. Financiramo istraživanja protiv AIDS-a, iako je za nas prekasno. A moje su kćeri divne prema meni.
Hoćete li držati i koncerte?
- Ne znam još, treba mi vremena, ponovno sam počela svirati prije tri mjeseca.
Kako vidite koncert u Veneciji posvećen djelu vašeg supruga?
- Riccardo i ja smo se dosjetili kako bismo trebali napraviti koncert. Ne predug, misa traje 40 minuta. No, nakon naše objave nastao je pravi kaos i sad se ne možemo okrenuti, od organizacije hotela, prijevoza... Zadovoljna sam i mislim da bi i moj muž bio sretan jer je obožavao Veneciju, gdje je napravio svoju operu. U Veneciji smo pedesetih, dok je trajao Festival muzike, znali biti i po mjesec dana.
Misa za misiju Nyondo
“Jednog sam dana čuo ritam 7 bubnjeva, zvučali su poput divljeg srca koje priznaje svoju drevnu želju da priča s Bogom”, ovako je Alberto Bruni Tedeschi opisao svoj susret s plemenom Watussi, nakon čega je skladao svoju kompoziciju. Ipak, ova egzotična nota, piše na stranicama Fondazione Cini, ne opterećuje umjetnost i duhovnost kompozitora, a njegov rad uzdiže se iznad prigode i anegdote u interpretaciji klasične mise, s elementima gregorijanskog pjevanja, ali i primitivnih figura. Svjetska je premijera bila u studiju Radija Hamburg. Rad će se ponovno izvesti na koncertu u srijedu pod ravnanjem Cyrila Diedericha. Svirat će Simfonijski orkestar i zbor HTV-a, a pjevat će Eva Mullerova, Martin Srejma, Matej Chadima, Martin Egel. Valeria Bruni Tedeschi bit će narator. Naš orkestar i zbor posao je dobio u oštroj konkurenciji praške i slovenske filharmonije. Organizator pokriva troškove smještaja za 160 glazbenika i honorar za glazbenike u razini europskih. Oni su, kažu, jedini orkestar u Hrvatskoj koji vani gostuje po normalnim tržišnim uvjetima.