Pred Ivom Šulentić, mladom televizijskom voditeljicom, najveći je izazov karijere. Jednostavno, prilika je to koja se ne propušta - vođenje najvećeg showa na svijetu. ‘The Voice’ je svjetski popularni spektakl, a hrvatska inačica tog televizijskog formata na malim ekranima starta 17. siječnja. Iva, inače rođena Zagrepčanka, koja se osim na malim ekranima tesala i u Zagrebačkom kazalištu mladih, podrobno opisuje pripreme za taj trenutak.
- Uz brojne sastanke na HTV-u, gdje smo vrijeme provodili u razgovorima i pripremama, kod kuće sam sate provodila uz male ekrane gledajući razne strane verzije showa. Nije teško shvatiti atmosferu - ona je pozitivna, divna, potvrdna i topla, a najteži je zadatak na mentorima - čuti i prepoznati onaj glas koji će na kraju ispasti najljepši glas Hrvatske.
Pripreme ne prestaju
Ipak, mislim da priprema nikada ne prestaje. Oduvijek ionako vjerujem da je priprema devedeset posto našega posla, sve ostalo je nadogradnja onoga što je u glavi i okvira koji smo sastavili pripremom. Ovih dana, kako je snimanje počelo, na taj okvir koji smo stvarali posljednjih tjedana, slažu se emocije koje se bude u razgovoru s kandidatima i njihovim obiteljima i prijateljima. Svi se nekako povezujemo, sve sjeda na mjesto, atmosfera je genijalna i zaista imam dobar osjećaj oko svega, iako je velika odgovornost na svima nama.
Iva je u voditeljskim vodama dugo, još od svojih tinejdžerskih dana. Tremu pred kamerama odavno je odbacila, no prirodno je osjetiti strah, uzbuđenje zbog reakcija na koje publika nikada nije imuna. Uistinu je pred njom “veliki zalogaj”.
- Prirodni strah je dobar strah i onaj kojega se ne treba bojati, već ga treba prihvatiti. Vjerujem da je to ono što nas tjera naprijed i drži na mjestu kada nešto krene svojim prirodnim, normalnim tijekom, a opet, ne da nam da zastranimo. To je ono što pokazuje da nam je stalo, pretpostavljam. Uostalom, ne imati nimalo straha u ovoj vrsti posla već bi samo po sebi pokazivalo nepoštovanje prema publici, a ona je ta zbog koje program i nastaje i postoji. Što se publike tiče, već sada po broju ljudi koji se javljaju na službenom Facebooku i Twitteru showa primjećujemo da ljudi show vole i prate. Naravno, upravo zbog toga su i očekivanja velika; američka i britanska verzija zaista su primjeri vrhunske produkcije, ali vjerujem da gledatelji neće biti razočarani. Nakon nekoliko dana snimanja mogu pouzdano reći da je sve u našoj verziji toliko dobro, toliko lijepo, toliko sve najbolje, o glasovima da i ne govorim, da straha po tome pitanju zapravo ima vrlo malo.
Od malena na TV-u
Na pitanje doživljava li taj angažman vrhuncem svoje dosadašnje karijere, reći će da obožava jednu rečenicu iz glumačkog svijeta koja govori kako nema velikih i malih uloga, samo velikih i malih glumaca.
- Tako shvaćam svaki posao. Znam genijalne ljude koji su pronašli svoju nišu i u tome su najbolji, od postolara, preko frizera i mesara pa do konzultanata i informatičara. Oni su virtuozi u tome što rade, svoj su zanat ispekli do razine umjetnosti i ne predaju se, neovisno o fazi, a ima ih, što dobrih, što loših. Svjesna sam svojih faza. Također sam svjesna da sam na HTV došla kao djevojčica od dvanaest godina i da je puno godina prošlo u kojima sam učila od najboljih ljudi iz ove kuće i izvan nje. Svaki sam posao doživljavala svojim vrhuncem jer, naprosto, nisam znala što me poslije čeka, posebno kada sam se školovala i studirala. Svaka emisija sa Slovojedom mi je bila vrhunac, o Dječjim Eurosongovima i Dori prije nisam mogla niti sanjati, o Briljanteenu da niti ne govorim, a onda je još došlo i Dobro jutro, Hrvatska!, emisija koju sam gledala i prije no što sam zakoračila u tu zgradu koju sada doživljavam svojim drugim domom.
Pripreme za Božić
Iva priznaje da konačno ovaj posao doživljava svojim pozivom i dodaje kako bi lagala kada ne bi priznala da joj laska što vodi ovaj show.
- Počašćena sam, presretna, uzbuđena do krajnjih granica. Osjećam strahopoštovanje prema projektu, iščekujem, slušam, gledam, učim... Sva su osjetila budna i mozak radi punom parom. Da, to je zasigurno jedan od mojih vrhunaca. Ali u našim životima vjerujem da ima i više od sedam gora i sedam mora. Samo moramo ići polako i strpljivo, davati svoj maksimum i truditi se i raditi.
Unatoč svakodnevnim televizijskim obvezama, ranojutarnjem buđenju i potpunoj koncentraciji na posao, vjeruje da će ponovno posegnuti za svojim malim ritualima za Božić.
- Očistim stan do te mjere da se sjaji i da miriši svaki njegov kutak (popularna “generalka”), okitim ga tako da ponekad poželim da je cijele godine takav (neke sam lampice i ostavila od prošle godine), zapakiram sitnice koje uglavnom sama radim za najmilije i napravim barem neki kolač. Majka mi je i dalje uzor koja ih napravi i po nekoliko desetaka svake godine. Polako, ali sigurno, idem u tome smjeru - otkriva nam plavokosa djevojka koja ne da nikome da joj se približi u uređenju doma. No, jednako tako dodaje, Božić kod roditelja se ne propušta.
Što će biti na stolu
- Trpeza za sam Božić uključuje onu kod roditelja, kada je na stolu sve što se tradicionalno i nalazi na hrvatskom božićnom stolu, od purice i francuske salate do vanilin kiflica i makovnjače.
Svestrana 31-godišnja djevojka kojoj se isprepliće glumački i voditeljski posao ističe da je vrlo vezana uz svoju obitelj.
- Ne bih postojala bez njih, ne bih bila to što jesam kao osoba, niti bih se bavila poslom koji obožavam da nije bilo njihove podrške i ljubavi. Bezuvjetno ih volim i zahvalna sam im do kraja svemira i nazad zbog silne ljubavi koju su roditelji pružili meni i bratu, i zbog svih žrtvi koje su podnijeli kako bismo svi bili sretni.
Ljubav prema glumi
A u glumu se zaljubila još kao djevojčica; odlazila bi u ZKM, u dramsko učilište kod Mirjane Rogine i tako sve do mature. Zahvaljujući jednoj od proba i Vlatki Vorkapić, završila je i na HTV-u.
- Tada je prirodni habitus bio Dječji program, s vremenom sam, eto, umjesto u informativnome, završila u zabavi, glazbi, umjetnosti i digitalnome svijetu, i u tome uživam. A tko me zainteresirao za entertainment? Jedini konkretan odgovor je - svi divni ljudi koje sam susrela na svome putu - priznaje nam Iva.
Leži li joj bolje gluma ili voditeljski posao, nema odgovora.
- Pitajte moju majku voli li više moga brata ili mene, leži li joj više druženje s jednim ili drugim. Tek ako ona dâ odgovor, ja mogu razmisliti o svome na ovo pitanje. Ne znam. Jedno vodi drugome, u mojem slučaju. Jedne viđam češće, druge rjeđe i tako u krug - kazat će diplomatski napominjući kako u okolini ima vrlo stroge kritičare. Kako reagiraju oni kojima je do Ive iskreno stalo, voditeljica slikovito opisuje.
- Tata, koji se unervozi kada god vodim program uživo, ali mi kasnije točno prepriča svaki trenutak, mama koja sve prati i komentira, najčešće mailom, dečko koji me sasluša i uspije ostati objektivan, prijateljice koje vide širu sliku, prijatelji koji mi se dobronamjerno rugaju… Svi moji su uvijek moji i zato ih volim i ne puštam!
Doček s dragim
Iva će ulazak u Novu proslaviti u društvu prijatelja i s dečkom Igorom Mikloušićem, s kojima je dočekala i ovu na izmaku. Kaže, bila je dobra pa će je dočekati na sličan način i ovim dočekom pokrenut će tradiciju.
Otkrit će nam da je zaljubljena i kako se u budućnosti vidi u ulozi majke, a godinu koja je uskoro iza nje pamtit će samo po dobrom.
- U ovoj se godini nisam ničemu nadala. Jednostavno sam je… pustila. Vodila me u razne kutke, stavljala na drugačije puteve i postavljala pred razne putokaze i na put dovodila razne suputnike. Ispala je genijalna, jedna od najuzbudljivijih, možda baš zbog raznih eskalacija - putovanja s prijateljima i ljetnih ljenčarenja s jedne strane, do uzbudljivih projekata i novih uloga i izazova koje su me zapale s druge. Pamtit ću je po svemu! Sve sitnice, sve velike i male stvari, sve uspomene i sjećanja, pjesme i šale. Srećom, imam i puno fotografija iz nje pa sjećanja neće tako lako izblijedjeti - veselo nam priča.
Novi snovi
Glasno će poželjeti da joj svi najdraži budu zdravi, i to je jedino o čemu sanja. A za onaj poslovni dio kaže:
- Ne mogu vam opisati koliko sam sretna zbog toga što sam tu gdje jesam. Ponekad se osjećam kao da bi mi srce moglo izletjeti i kao da mi je smijeh preglasan. Dobro je sve. Moram zahvaliti nekome gore. Trudit ću se i dalje i davati sve od sebe. Uvijek se neki novi snovi snuju. Ali barem sanjam sa smiješkom, sada…