Ovo je veliko razočaranje, možda je bolje kazati otrežnjenje. Eliminirani smo od Čeha potpuno zasluženo, održali su nam lekciju, čak su nas posramili. Ispada mi da sami sebi lažemo, točnije da oni, igrači, ali i svi drugi koji su pratili i podržavali reprezentaciju grdno sami sebe zavaravaju. Te priče da će biti pravi kad bude najpotrebnije pokazale su se kao obična floskula, iluzija s kojom smo živjeli. Česi su nas doslovno razvalili. I to na prost način, na jednostavnu košarku, odveli su nas u nadmetanje jedan na jedan, lako su nam zabijali, pokazali su nam kako se to radi, bez posebne filozofije. A nama ono što je jednostavno ispada komplicirano…
Molim vas, Vesely - Tomić 6:0 u prvom poluvremenu… Pa dokle ćemo čekati tog Tomića da nešto odigra, da postigne koš, da ne gubi lopte bez veze. Ili koja je to igra da moramo razigravati Bojana Bogdanovića da on uđe u neki ritam. Pa neka se Bogdanović izbori sam, za njega nema, ne treba, ne smije biti popusta. A prije svega, ono što se vidjelo od početka prvenstva, pitanje je načina igre naših playmakera. Roko Leni Ukić igra neku svoju košarku, on ne razigrava, nego drži loptu, misli na svoje efekte.
Teško mi je, ne želim biti oštar u procjenama, ali poslije takve igre u prvom poluvremenu ne može se biti nego surov. Od svega me najviše pogodila spoznaja da smo se us*ali, da naši asovi nemaju junačko, nego zečje srce. Shvatili su odmah nakon početka kako nisu tako jaki kako su ih uvjeravali, odnosno kako su sami vjerovali. Minus sedamnaest poslije prvog poluvremena logičan je pokazatelj kraja, čak i kraha naše reprezentacije.
Ono kad pogledate klupu, na koji način igrači klupe prate igru, kako na primjer Tomić sjedi s nogom preko noge, dovoljno rječito pokazuje da su naši skinuli gaće. Dakle, dogodio nam se debakl, jedno ružno prikazanje igrača, pa i momčad bez pravog karaktera.
Držim i dalje da je Velimir Perasović vrhunski trener, ali se u ovom vrtlogu mlake izvedbe i on izgubio. Na primjer, dopustio je Tomasu da on donese odluku kad će igrati. Ili to kako je birao pomoćnike, drage ljude, ali koji znaju mnogo manje od njega. A oni bi mu morali ukazivati, otvarati mogućnosti…Ne mogu shvatiti da u ovoj utakmici nismo igrali čvrsto, u nekim situacijama trebalo je djelovati i nasilno, znači ne puštati Čehe da stižu u komotne pozicije, da daju lake koševe. I u prošlim utakmicama bilo je takvih situacija da smo počinjali s nekom sigurnošću, kao dovoljno je to da imamo kvalitetu koja će sama od sebe donijeti pobjedu.
Uglavnom, svi smo konsternirani, većina začuđena, jer takav se rasplet nije moglo očekivati