U ovom trenutku najveći Cedevitin problem nije količina poraza, nego letargija u momčadi i potpuna nevjerica da će u ovakvom sastavu uskoro biti bolje.
Poraz od Zadra pokazao je da između trenera Bože Maljkovića i igrača nema kemije. Nezadovoljstvo je očigledno, i obostrano. A kada je tako onda ni financijska težina trenera i igrača nema presudnu ulogu u utakmici. Visoki euroligaški porazi objašnjavali su se razlikom u novcu, ali je dva do tri puta jeftiniji Zadar bez problema Cedevitu rastavio na proste faktore. Dakle, i jeftiniji mogu pobijediti skuplje, pa makar jednom ili dvaput.
Puno priče, malo rada
Najbezbolnije rješenje bilo bi pričekati da se ekipa i trener zatvore u dvoranu i počnu ozbiljnije raditi, no teško će ova skupina ljudi “kliknuti” i zaigrati tako da navijači zadovoljni odlaze s utakmica. Stoga je upitno isplati li se biti strpljiv posebno jer raste broj onih koji tvrde da trener koji je osvojio četiri naslova europskog prvaka više nije u formi. Zbog toga je nemoć riječ koja najbolje opisuje današnji Cedevitin izgled.
Kadrovske promjene nameću se kao efikasnije rješenje, a HR-odjel ispred sebe ima dva moguća smjera. Dovesti dva ili tri nova igrača po Maljkovićevoj želji ili promijeniti trenera. Poveća količina novca je potrebna u oba slučaja, a za ovaj drugi put treba i hrabrosti, jer sa sobom nosi rušenje mitova i priznanje zabluda.
Tržnica trenera
Ako bi se Cedevita odlučila za novog trenera, Aco Petrović bio bi najjednostavnije rješenje. Ljetos je u foto-finišu za prsa izgubio od Maljkovića i, valjda, ne bi bio zlopamtilo. Spahija je još uvijek zainteresiraniji za inozemstvo. Džikić je danas jeftiniji, ali je brzim otkazom u Lietuvosu izgubio na ugledu. Zanimljivo rješenje mogao bi biti Jovanović, koji je prethodne dvije sezone uspješno vodio Partizan.