Količina talenta koje je hrvatska košarka iznjedrila posljednjih nekoliko godina bez presedana je u ovom sportu od samostalnosti naovamo. I prije bi tu i tamo isplivao neki ekstra talent, ali između 1994. i (zasad) 1997. rodio se niz dječaka koji su toliko godina kasnije postali najbolji europski košarkaši u svom godištu. Dario Šarić je ‘94, Mario Hezonja ‘95, Marko Arapović ‘96, a Dragan Bender i Lovro Mazalin ‘97. godište. Svi oni garancija su dobre budućnosti, a mnogi europski i svjetski poznavatelji smatraju da takvu koncentraciju talenta nema nijedna europska zemlja.
Jedan od onih koji zastupaju takvo mišljenje jest i nekadašanji veliki košarkaš a danas vlasnik menadžerske agencije Zoran Savić.
- Generacija koju danas ima Hrvatska naprosto je fantastična! Pogotovo generacije 1994. godišta i mlađe. Takve bisere nema nitko - kaže Zoran Savić.
Onima koji košarku prate od prije 2000, Savića ne treba posebno predstavljati. Euroliga ga je uvrstila među 50 najboljih košarkaša svih vremena, što samo po sebi dovoljno govori o njegovoj karijeri. Igrao je s nekim od najvećih igrača s ovih prostora (Petrović, Kukoč, Rađa, Divac, Danilović, Đorđević…) i vrlo dobro može prepoznati vrhunske talente.
- Odavno pratim Šarića i Hezonju. Njih dvojica, uz Bendera i Mazalina, vrlo brzo postat će predvodnici nove hrvatske momčadi. Šarić je već sada najbolja “četvorka” u Europi, Hezonja je pravi “ubojica”, bez problema može svakome zabiti 30, a Bender ima NBA fizikalije i znanje koje mu mora donijeti uspjeh.
Bosanac s hercegovačkim korijenima, koji je afirmaciju stekao u Hrvatskoj, a kasnije igrao za Srbiju (i Crnu Goru), smatra da Hrvati trenutačno prednjače po talentu.
- Mladi hrvatski igrači talentiraniji su od srpskih! Znamo svi da talent nije presudan, ali je dobro da se razvijaju na pravi način. Važno je što je Šarić došao kod dobrog trenera, kod Dude Ivkovića. Imam dojam da je dosad često bio kod trenera koji su na njemu željeli graditi karijeru, da mogu reći da su oni izbacili Šarića. Njemu treba trener koji će ga usmjeriti, dati mu dodatno razumijevanje igre. Iako je i dosad odigrao na nevjerojatnoj razini.
Dojam je da mu se Hezonja još više sviđa.
- Njega pratim dugo, jako mi se sviđa. Trener Barcelone Pascual je iz moje agencije i često mi govori o Hezonji. On je oduševljen kako radi, kako se ponaša i odnosi prema obavezama. To je čisti talent u spoju s fantastičnim fizikalijama. Barcelona je odlična sredina za takve igrače, iako mislim da je prvu sezonu trebao odigrati izvan Barcelone. Zašto? Zato što bi, da su ga dali na posudbu u Manresu ili San Sebastian, ekipe koje se bore za opstanak, bio prvi strijelac lige! Kakav je strijelac, govori i to da je u stanju u prvoj jačoj utakmici nakon tri mjeseca zabiti 28 poena.
Hezonja će sigurno uspjeti u Barceloni, ali Savić smatra da roditelji talentiranih klinaca ne bi trebali žuriti i slati svoje sinove u takve klubove sa 15 ili 16 godina.
- Za razvoj igrača najvažnije je da igra. Roditelji to ponekad ne shvaćaju i brzo pristaju na ponudu velikih klubova. Međutim vrlo je teško probiti se iz Reala ili Barcelone, malom broju igrača to uspije. Ako si dobar i ako si se pokazao u nekom manjem klubu, Barceloni nije problem izdvojiti 400 ili 500.000 eura za odštetu. To njima ne ulazi u godišnji budžet. A roditelji to ne razumiju.
Oko Šarića i ostalih vrhunskih potencijala vrte se goleme brojke, ali Savić smatra da je to sve varljivo.
- Ekonomska situacija postala je takva da samo vrhunski košarkaši mogu osigurati egzistenciju. Kriza je uzela maha i najbolje plaćaju samo oni koji posluju u sklopu nogometnog kluba, poput Barcelone, Reala, Fenerbahčea, Bayerna, ili koji imaju prebogatog gazdu kao Efes. Oni plaćaju, ali ne mogu svi igrati tamo. Da imam talentiranog klinca, savjetovao bih mu da ide u Ameriku na koledž jer u Europi je teška borba.
Savić dobro zna o čemu govori, jer od 2010. je vlasnik menadžerske agencije, njihov je trener, primjerice, Žan Tabak.
- Klubovi ne plaćaju svoje obaveze i to je najveći problem. Nekada je Španjolska bila najsigurnija, ali sada je postala jako problematična. U Španjolskoj su gradovi bili vlasnici klubova, no kriza ih je pokosila i sada oni nemaju novca kao nekad.