SPLIT - U subotu navečer Split je dobio Dubrovnik 84-77 u A-1 Ligi za ostanak. U dvorani na Gripama otužna atmosfera, na tribinama samo stotinjak gledatelja: djeca iz škole košarke, roditelji i prijatelji splitskih košarkaša. Od poznatih košarkaških faca opet samo rijetki: Rato Tvrdić sjedi gore u novinarskoj loži, Damir Tvrdić s društvom na tribini, tu je Goran Sobin, u svečanoj loži Josip Bibić Biba...
Sjedimo s Dinom Rađom, gledamo neke nove klince i među njima 17-godišnjeg playa Tonija Katića koji bi trebao biti novi biser s Gripa.
- Mali mora postat pravi igrač - govori Rađa.
Nervira se kao da se igra protiv Cibone ili Zadra, ali nije malodušan niti rezigniran. Podbada prijatelja Sobina na račun odlične partije njegova 20-godišnjeg sina Josipa:
- Evo je Josip tri puta zakuca na jednoj utakmici, a ti nisi toliko u ciloj karijeri.
S Rađom razgovaramo o teškom trenutku splitske košarke.
- Svjesno smo ušli u sve ovo. Morali smo žrtvovati rezultat da bismo sveli troškove na minimum. Naravno da smo unatoč svemu trebali igrati u Ligi za prvaka, ali kakva korist od toga ako ne možemo zaprijetiti Ciboni, Zadru, Cedeviti ili Zagrebu...
Je li besparica glavni razlog što je klub propao sve do Lige za ostanak?!
- Naravno da novac sve diktira. Recite vi meni u čemu je tajna uspjeha Medveščaka u hokeju ili Cedevite u košarci. Jesu li oni genijalci jer su imali novac i kupili deset stranaca?
Drugi kupuju, a Split prodaje.
- Šta misliš da se meni prodavao Mario Delaš? Pa nitko pametan ne bi prodao igrača od 19 godina koji je bio proglašen najboljim košarkašem svijeta tog uzrasta. Ali bio sam prisiljen prodati ga jer nismo imali od čega živjeti. Najlakše je govoriti da Dino nema viziju i nema momčad, ali ljudi - ovdje nema novca. Nama je to bilo jasno još prije godinu dana kada su nam sponzori počeli otkazivati ugovore. I ne mogu ništa zamjeriti ni Croatia osiguranju ni Proplinu, koji su bili naši najveći sponzori. Stigla je recesija, zavrnule su se špine.
Isto se sada dogođa u Zadru i Ciboni?!
- Sad kad se otvorila Pandorina kutija, onda je drama u cijeloj državi, kao košarka je pred propašću, a mi to trubimo već godinu dana. Sad se napokon vidi i kolike su dotacije dobivali Zadar i Cibona, u milijunima i desecima milijuna kuna godišnje dok je Split imao stotinjak tisuća kuna od Grada.
Ipak, grubo je vidjeti klub koji je bio trostruki prvak Europe na dnu hrvatske košarke?
- Ružno je, ali je to naša realnost. U ovih sedam godina koliko sam na čelu kluba, stalno vodim bitku s isplatom naslijeđenih dugova. Dugujemo igračima pet-šest plaća. Da smo ove sezone imali samo dva milijuna kuna od sponzora, ništa od svega ovoga ne bi se dogodilo. Nisam ljubomoran na uspjeh drugih, ali pitam vas kako to Cedevita igra NLB ligu? Tako što je kupila pozivnicu za sto tisuća eura. Smeta me kad se osporavaju stvari koje smo mi učinili. Osvojili smo Kup, a olako se zaboravlja da smo igrali finale Prvenstva Hrvatske, da smo izbacili Cibonu i dobivali Zadar, imali smo punu dvoranu i pravu atmosferu. Lani smo igrali s Delašom, a Cibona s Andersonom, koji je koštao koliko cijela naša momčad. A ispali smo u polufinalu prvenstva izgubivši zbog pola koša razlike.
Jedan od najžešćih kritičara je Skansi, koji smatra da biste se trebali povući s funkcije predsjednika?
- Dao sam Skansiju da sve vodi. Skansi je tri godine bio sportski direktor kluba, a sad mu ništa ne valja. Ne želim uopće polemizirati s njim preko medija. Neka dođe u klub i neka ponudi neki konstruktivan prijedlog i rješenje. Svima koji preko novina kritiziraju ponudio sam pred dvadeset ljudi: Evo vam, uzmite klub i vodite ga sami. Nisu preuzeli tu odgovornost jer samo luđak može pristati da vodi ovaj klub u situaciji u kojoj se nalazimo.
Zašto se dogodio egzodus na Gripama?
- Očito da nitko drugi ne voli ovaj klub. Ne plaćaju se naknade, nema promocije kroz medije pa nitko ne dolazi. Ne znam kad se održao zadnji sastanak Uprave, svima je teško doći na Gripe, a meni nije teško sjediti s nekim ljudima i dva sata ako će pomoći klub s dvije tisuće kuna.
Velika splitska košarkaška imena danas su na drugim adresama.
- Ispada da sam ja blesav i da ne znam da bi Perasović bio najbolji trener za nas, kao da ne bih zvao Žižića da igra na Gripama umjesto u Cedeviti... Ali mi ih ne možemo platiti, i to jedina istina. Nemam ništa protiv nikoga tko se želi uključiti u rad kluba i pomoći. Živim u Splitu i osjećam da je moja obveza pomoći klubu koji mi je dao sve. Zašto drugi nisu tu, morate pitati njih.
Što je s pretvorbom?
- Ušli smo u pretvorbu prije Hajduka, ali su nam rekli da pričekamo. Imali smo garancije da će se sve provesti na vrijeme. Bila bi velika stvar da se to dovede kraju i da se stvore preduvjeti za ulazak investitora u klub. Pretvorba bi riješila glavninu naših dugovanja.
Klub bi se trebao naći u vlasništvu Grada, a onda se očekuje jači angažman od Keruma?
- Da nije Keruma, ispali bismo iz Lige. Grad je pomogao sa 1,7 milijuna kuna, ušli smo u budžet za sljedeću godinu i to su dobre pretpostavke za budućnost. Očekivao sam od Grada da će njegovi ljudi ući u upravu. Razgovarao sam s Kerumom i Sapunarom, ali oni nisu pokazali interes.
Zašto?
- Očito u ovom trenutku gospodarske krize postoje veći problemi u Škveru, Željezari, Dalmacijavinu i drugdje, pa računaju da je primarno riješiti te probleme. Što se tiče Grada, važno je da se odredi o tom koje klubove može pomagati.
Doma igraj za ‘čavle’, zaradit ćeš kad odeš u inozemstvo
Kako gledate na Gierginu ideju o amaterizaciji košarke?
- Činjenica je da smo živjeli u nerealnim okvirima. Nije normalno da nogometaš zarađuje 400 tisuća eura ili košarkaš 200 tisuća eura dok kirurg ima mjesečnu plaću od 2-3 tisuće eura. Sjećam se da mi je prva plaća bila 250 maraka, a kad smo bili prvaci Europe, zarađivao sam tisuću maraka. Govorim igračima: zaradit ćeš kad odeš u inozemstvo. Ne možeš očekivati da ćeš doma zarađivati 10.000 eura mjesečno jer to nije realno. Tog novca više nema.
Koji to predsjednik kluba trenira vlastite igrače?
SPLIT - Svjestan sam svoje pozicije na košarkaškoj mapi. Moj ego je manji od makova zrna. Znam da se sve stavlja meni na leđa, ali znam zašto sve ovo radim. Radim samo iz ljubavi prema klubu. U ovih sedam godina nikad nisam uzeo jednu kunu, a davao sam i svoj novac kad je trebalo. Ne pogađaju me kritike jer sam svjestan da sam u nekim stvarima griješio, ali poludim kad se traže senzacije na štetu klubu, a sve na račun nekih privatnih obračuna. Najlakše je pisati da Dino nije bio u Osijeku, nego je otišao gledati Hajduk, a ne zna se da je Dino to jutro odradio trening s centrima. Koji to predsjednik trenira svoje igrače.
U čemu ste griješili?
- Trebali smo imati više strpljenja s trenerom Skelinom. Falili smo i kod dovođenja nekih igrača, ali to je rizik. Nije mi bilo lako smijeniti Kurtovića, ali u takvim situacijama moraš nekako trgnuti momčad. Vušković će ostati i sljedeće sezone. On je trener koji je vodio sve te igrače i koji će s njima zaigrati na juniorskom Final Eight turniru Eurolige. Danas imamo momčad koje 90 posto čine naši juniori.
Ali to neće biti momčad za velike rezultate?
- Naša realnost bit će domaća liga sve dok se ne pojavi investitor. Okrenut ćemo se proizvodnji igrača. Nećemo se ugasiti, ali drugog izlaza nemamo.