ZAGREB - Pretpostavljeni, i jedini realni, slijed događaja u razvoju situacije oko naše košarkaške reprezentacije išao bi otprilike ovako: Jasmin Repeša svoje će izvješće donijeti na sjednicu Stručnog savjeta HKS-a sredinom studenoga te se ujedno zahvaliti na povjerenju u protekle četiri godine.
Zatim će krenuti diskusija o tome što i kako dalje, tko će sastaviti sljedeću reprezentaciju i kakvu reprezentaciju treba sastaviti da bi bila konkurentna ostalima u pokušaju proboja na Olimpijske igre u Londonu 2012., a za to će trebati osvojiti minimalno peto mjesto na EP-u u Litvi 2011. godine.
Na papiru je sve jasno: nekolicini aktualnih reprezentativaca treba priključiti mlađi kadar i kroz SP 2010. valja profilirati selekciju. Radikalno pomlađivanje, u smislu 12 novih imena, ne dolazi u obzir jer mladi trebaju nekoga na koga će se nasloniti, tko će ih nečemu naučiti. I igranju i ponašanju...
Ne treba se previše zanositi “srpskim modelom” s proteklog Eurobasketa jer su u toj selekciji momci koji su kroz mlađe nacionalne kategorije stekli naviku pobjeđivanja, a ustrojio ih je i s njima dvije godine radio Dušan Ivković, čovjek kojega se bespogovorno sluša i koji i dandanas, u dobi od 65 godina, paralelno vrši pritisak na suce, kontrolira teren i klupu, a imao je i “nos” te predao svoju selekciju u ruke Teodosiću, iako je imao i razvikanije igrače ( Krstića) u njoj.
S ove strane Drine proces pomlađivanja bit će još teži i zahtjevniji jer se novi igrači trebaju naviknuti na to da javnost od njih želi pobjede, iako su (uglavnom) “šamarani slijeva i zdesna” i na klupskom i na reprezentativnom planu. Igranje za reprezentaciju jest teret, ali slatki. Dostojanstvo u pobjedama i porazima jedna je od izazovnijih komponenata bavljenja sportom.
Samo su tri realna kandidata za izborničku funkciju: Neven Spahija, Dražen Anzulović i Velimir Perasović. Niti jedan od njih ne bi bio loša solucija. Kada bismo krenuli u širu analizu, našli bismo još imena, ali nabrajanjem bismo izgubili fokus koji trebamo imati, a to ne želimo samo zato da bismo održali dobre odnose s našim trenerima i da bismo im dali na važnosti.
Dogorjelo je do noktiju. Svaki član “svetog trojstva” ima određene komparativne prednosti i mane, a uz to i određeno mjesto u novijoj povijesti naše košarke. Pokušajmo sve to analizirati.
Neven Spahija:
On bi bio za milimetar kvalitetnije rješenje od preostalog dvojca. Voli raditi s mladim igračima, bio je uspješan u tome, a u međuvremenu je prošao sito i rešeto Slovenije, Litve, Italije, Izraela i sada Španjolske na seniorskoj razini. Iskusniji je i kvalitetniji trener nego što je bio pri preuzimanju reprezentacije 2002., rastao je zajedno s njom i narastao do trenerskog branda, zaradio je i miran je čovjek.
Nezgodan je bio rastanak s reprezentacijom kad je rekao da “nikad više neće voditi momčad u natjecanju pod Fibinom ingerencijom”, a ni pravilnici španjolskog Saveza, prema kojima trener kluba u ACB ligi ne smije biti izbornik, ne idu na ruku. No, pravila su tu da se zaobilaze i izigravaju, a ovo je ionako “izmislio” Pešić kad se htio otarasiti vođenja reprezentacije Jugoslavije.
Da su i Spahija i naš Savez jako zainteresirani, nekako bi se već dogovorili... - Ne želim razmišljati niti razgovarati o tome, Hrvatska ima svog izbornika - korektno je konstatirao Spahija. Ali, nećemo ga imati još dugo.
Dražen Anzulović:
Logičan izbor zbog kontinuiteta, pratio je Repešu u njegovu radu s repkom. No, dvije je sezone proveo u košarkaškoj provinciji - Belgiji. Tko zna je li sada bolji trener nego što je bio prije odlaska u “gastarbajtere”, tko zna je li bolji trener nego što je bio kad je iz Zagreba odlazio u Cibonu?
Misli da je spreman, zapravo siguran je da je spreman; ako ima neku kvalitetu, onda je to hrabrost. Da ne vadimo kosture iz ormara, kosture koji se nisu pretvorili u prah, niti će se ikad, kažimo da je zaslužio određeni kredit. Veliki plus mu je to što bi sam bio svoja logistika, ne bi očekivao kavijar i šampanjac na srebrnom pladnju jer se uvjerio u to što može, a što ne može logistika Saveza, tko su ljudi o kojima ovisi organizacija, a u stanju je brinuti se (i) o milijun stvari koje u percepciji javnosti ne spadaju u domenu djelovanja trenera, tj. izbornika.
Velimir Perasović:
Doći će na red kad-tad, to nije sporno, možda je šteta da ga se potroši u ovim turbulentnim i zahtjevnim akcijama koje slijede. Još nije imao ljetnih reprezentativnih iskustava kao trener. Radnik je i znalac, svijet ga dobro poznaje i respektira još iz igračkih vremena, pogotovo španjolski lobi koji je, uz grčki, i najjači. Ako izdrži u Ciboni, za njega bi rad s reprezentacijom zapravo bio odmor.
Fizički ne, ali mentalni sigurno. Nije zanemarivo to što u klubu radi s tri sigurna reprezentativca: Tomasom, Bogdanovićem i Zubčićem. Neslaganje s Ukićem iz Tau Ceramice? Zaboravite, to su gluposti, “čaršijska konstrukcija”. Možda je najveći problem to što je došao iz civilizirane španjolske sredine, a ovdje ga iz dana u dan čekaju sve neugodnija iznenađenja koja ga šokiraju.
Da bi bio na sto posto, sve oko njega trebalo bi besprijekorno funkcionirati, a on bi se trebao baviti samo parketom. No, nema tu sreću u klubu, a ni Savez ne stoji najbolje s glavnim sponzorima kao što su (raskrinkani) HEP, Ina ili Croatia osiguranje. Politička lova ovamo, politička lova onamo, baš nezgodno.
Sve je u rukama Stručnog savjeta i Upravnog odbora HKS-a
Ključna tijela Saveza u odlukama vezanim uz budućnost reprezentacije su Stručni savjet kao savjetodavno tijelo i Upravni odbor kao izvršno tijelo.
Sadašnji izbornik Jasmin Repeša svoje će izvješće predati Stručnom savjetu, koji čine Bojan Matković kao predsjednik te Repeša, Anzulović, Spahija, Sunara i Pavličević kao vrh struke, Vanjak kao instruktor i Jakimenko kao koordinator, obojica zaposlenici Saveza.
Nakon analize SS-a izvješće ide na Upravni odbor čiji je predsjednik ujedno i predsjednik Saveza Danko Radić, dopredsjednici su Karamarko i Longin, a članovi Kardum, Tomas, Dogan, Stojanović, Nakić, Fabris, Rukavina, Koščak i jedna dama - dr. Matković.
Ista će procedura biti u traženju novog izbornika: SS će svoj prijedlog poslati Upravnom odboru koji će o tome raspravljati, prihvatiti prijedlog (ili ne prihvatiti), a dinamika izbora ovisi o tome kakve će razgovore tijela Saveza obaviti s kandidatima i što će od njih tražiti.
Ako budu tražili plan i program za sljedeće razdoblje, a trebali bi, proces izbora će se oduljiti. No, budimo realni, prema upletenim imenima bi Radić i Repeša sve mogli riješiti za pet minuta, uz kavu i kroasan, te gotovu konstrukciju plasirati ostalima bez suvišnih zašto i zato.