ZAGREB - Dugogodišnji zaštitni znak novozagrebačke košarke, Boško Božić Pepsi, najzaslužniji je što je vjerojatno novi trener madridskog Reala Jasmin Repeša dao veliki pečat hrvatskoj košarci. U predvečerja rata, nagovorio je tada 29-godišnjeg Čapljinca da se iz Dubrovnika preseli u Zagreb i postane mu pomoćnik u Trnskom.
KK Zagreb bio je prva, ali Cibona mu je ostala najduža etapa u hrvatskoj košarci. Nakon dvije godine rada s Pepsijem prevalio je rijeku Savu i postao pomoćnik Aci Petrovića. Prije dvadestak godina razlika između Cibone i Zagreba bila je puno veća nego danas i, naravno, na strani dvostrukog europskog prvaka. Repeša je sekundirao Aci i u reprezentaciji Hrvatske, a u sezoni ‘94./’95. samostalno vodio drugu momčad “vukova”. Mladi košarkaši, među kojima je bio kasniji NBA-ovac Gordan Giriček, su pod nazivom Dona osvježili hrvatsko prvenstvo, a “Jasko” zaradio pozivnicu za preuzimanje prve momčadi.
Ljeto 1995. godine obilježilo je i prvi veći sukob koji je izišao u javnost. Aco Petrović optužio je Repešu da mu je radio iza leđa i zamjerio mu što nije “prijavio” plan Bože Miličevića. Obojica su cijelo ljeto proveli zajedno vodeći reprezentaciju koja je na Europskom prvenstvu u Grčkoj osvojila posljednju medalju s velikih natjecanja.
Prvi Repešin boravak u Ciboni bio je trijumfalan na domaćim parketima, dok je u drugoj europskoj sezoni na vlastitoj koži iskusio što znači sportska nesreća. Tri desetinke prije kraja majstorice osmine finala Eurolige, Stepania je u Draženovom domu pogodio za Olimpijino slavlje i tugu Cibone.
Ako se uz prvi Repešin mandat u Ciboni može vezati kontroverzni početak, drugi mandat je imao takav završetak. U studenome 2001. godine napustio je poljski Slask nakon tri euroligaška poraza i samo za 23 dana se iz Wroclawa vratio pod Toranj da bi zamijenio Nevena Spahiju. Ugovor je bio potpisan na tri godine, ali je jedva trajao 12 mjeseci. Igrači Cibone su nezadovoljni kašnjenjem plaće kretali u štrajk, a Repeša je brže-bolje prihvatio ponudu uglednog Fortituda iz Bologne. Novčana situacija tih mjeseci u Ciboni nije bila ni izdaleka tako slaba kao u sezoni 2009./2010. u kojoj je Perasović izdržao do kraja.
Između dva boravka u Savskoj ulici Repeša je napravio iskorak u turskom Tofasu i oduševio Europu sa Splitom kojeg je predvodio talent u usponu Nikola Vujčić. Klub iz Burse pod njegovom je rukom prekinuo dominaciju Efes Pilsena i 1999. osvojio duplu krunu, a Split u sezoni 2000./2001. dogurao do četvrtfinala Suprolige (te sezone Europa je bila razjedinjena).
Naprasni odlazak u Italiju bio je Repešin pogodak “u sridu”. Pronašao je klub koji će zadovoljiti njegove ambicije i nastavio koračati prema statusu jednog od najtraženijih i najboljih europskih trenera. U najkošarkaškijem talijanskom gradu proveo je tri i pol sezone. Bolonjski Fortitudo (tih godina pod nazivom Skipper i Climamio) igrao je finale Eurolige 2004. (poraz od Maccabija), a sezonu kasnije proslavio svoj posljednji naslov talijanskog prvaka. I u Fortitudu, kao i kasnije u Rimu i Benettonu uglavnom je na raspolaganju imao mlade momčadi i zaslužan je za napredak većeg broja zvijezda današnje košarke ( Okur, Ukić, Belinelli...). Za sebe je jednom rekao da nije pretjerano talentiran, ali da u Europi ne postoji uporniji i zahtjevniji trener od njega. Dovoljno da bude na radaru niza vrhunskih klubova koji žele formiranje mladih igrača bez da rezultat trpi.
I na oba Europska prvenstva izgubio je u četvrtfinalu, ali za razliku od prethodnika uspio je održati momčad na životu. Umjesto uobičajenog potonuća Hrvatska je izborila kvalifikacije za OI (2007.) i Svjetsko prvenstvo (2009.). Rastanak s reprezentacijom bio je prožet optužbama na račun javnosti i novinara.
Repeša čeka Perezovu ‘presudu’
Košarkaška sekcija Reala prošle je sezone generirala gubitak od 20 milijuna eura i zato se razmišlja o smanjenju budžeta
Jasmin Repeša još uvijek je na čekanju. Realov predsjednik Florentino Perez mora odlučiti u kojem će smjeru ići financiranje košarkaške sekcije “kraljevskog kluba”, a o tome ovisi i hoće li Repeša postati novim stanovnikom Madrida.
Naime, Real je na ovogodišnjoj košarkaškoj momčadi izgubio 20 milijuna eura, sezonu ranije čak 23. No, nemojte misliti da su gubici posljedica sušnih godina što se tiče trofeja. Ništa bolja situacija nije ni kod najvećih supanika - Barcelone. Njeni su gubici još i veći, a Barcelona se posljednjih godina naosvajala svih mogućih naslova.
Prije nego što bude donesena odluka o budžetu, Perez je stopirao sve potpise. To ne znači da predsjednik ima nešto protiv Repeše.
Ne bude li teških rezova u budžetu, dogovor između Reala i Repeše trebao bi biti u sljedećih nekoliko dana pretvoren u trogodišnji ugovor.
No, možda će i “Jasko” imati drugačiji stav prema odlasku u Real ne bude li mogao računati na neka pojačanja koja su mu Juan Carlos Sanchez i Alberto Herreros, čelni ljudi za košarku u Realu, obećali u četvrtak prilikom sastanka u Madridu. Ako će se ići na smanjenje budžeta, možda će se i od Repeše tražiti da smanji apetite i pristane potpisati manje vrijedan ugovor nego onaj koji je imao u Benettonu. Spekulira se da je u Trevisu zarađivao oko 700.000 eura.
U ovom je trenutku izvjesno samo to da je Repeša jedini trenerski kandidat koji je predstavljen Perezu. Ako će Real imati trenera od imena i prezimena, ako će pokušati ući u ravnopravnu borbu s Barcelonom, onda će ih u tom pohodu voditi Jasmin Repeša.
I Mula je bio Realov
U jučerašnjem tekstu o svim hrvatskim košarkašima koji su igrali u Realu, pogreškom smo ispustili Damira Mulaomerovića koji je dres “kraljevskog kluba” nosio u sezoni 2002./03., ali nije uspio pomoći da se Real domogne trofeja.
Jedini hrvatski trener koji se ispričao zbog lošeg rezultata
- Generalno bih za sebe rekao da nisam pretjerano talentiran trener. To znači da mi vjerojatno fali onaj neki feeling koji neki drugi stručnjaci imaju, ali garantiram da u Europi ne postoji uporniji, discipliniraniji i zahtjevniji trener od mene.
- Meni je košarka sve: i dan i noć i cijeli život. Imam sreću da imam suprugu i sina koji mi omogućavaju da se potpuno posvetim koašarci.
- Kao početnik povremeno radite smiješne pogreške i zato mislim da svi mi treneri trebamo biti zahvalni Ciboni jer nam je dala šansu i istrpjela te naše pogreške.
- Plasman na OI meni je životna zadovoljština, jer sam donosio odluke koje su za druge ljude bile čudne, a ja sam vjerovao u to što radim.
- Pepsiju ću biti zahvalan cijeli život, jer možete biti najpametniji, ali ako ne dobijete priliku, nikada se nećete afirmirati.
- Upućujem i ispriku hrvatskim građanima što u Poljskoj (EP 2009., nap. p.) nismo izgledali bolje. To je bilo moje najveće sportsko razočaranje.