ZAGREB - Lyon je posljednjih godina dramatično pao i ni sa čim ne iskače iz osrednjosti, baš kao i francuska liga koja sve očitije kaska za vodećim europskim ligama, kaže u uvodu razgovora Josip Skoblar. Kako ne bi zvučao podcjenjivački, odmah dodaje “moji su kriteriji oduvijek bili iznimno visoki”.
Legendarni Marseilleov “monsieur But” svjedočio je nedavno s tribina Lyonovoj prvenstvenoj pobjedi protiv njegova Olympiquea (2-0). Dojmovi?
- Dobili su 2-0, premda se cijela utakmica igrala na 25, 30 metara od njihova gola. Marseille je bio puno bolji, s više kombinacija, aktivniji, a Lyon je zabijao golove nakon brzih kontri. Ni sa čim nisu impresionirali. Čekanje, strpljivost, taktička disciplina... Desetorica igrača uvijek su iza lopte, rigorozno se drže rasporeda i toliko robuju disciplini da su i klasnoga golgetera Lisandra Lopeza pretvorili u krilnog igrača s puno obrambenih obveza. To vam je Lyon danas.
Momčad bez kapaciteta
Praktično do jučer su “lavovi” s Gerlanda bili lideri prvenstvene kolone. Niste li ipak malo prekritični?
- Nisam. Kad su zasjeli na prvo mjesto, dio medija ih je nekritički počeo proglašavati prvacima, ali ubrzo se u Caenu vidjelo da ta momčad zapravo nema šampionski kapacitet. Kažem vam, daleko je to od kvalitete koju je Lyon demonstrirao u vrijeme kad je sedam godina uzastopce osvajao Le Championnat i kad se francuski klupski nogomet bio približio europskom vrhu. Potpuno drugačija momčad, baš kao što je i francusko prvenstvo postalo potpuno drugačije. Danas je ovdje ispred svih Rennes, premda ima velikih problema u defanzivi. Ali, malotko nema problema, muči se i moj Marseille...
Lyon je do vrha putovao oslanjajući se na igrače iz vlastitog dvorišta poput Benzeme, Essiena i M. Diarre, koje je poslije skupo prodavao velikanima dubokog džepa. Zatim je kontroverzni predsjednik Aulas promijenio ploču pa sam počeo kupovati markiranu robu i trofeji su odjednom počeli zaobilaziti Gerland.
- I dalje je Lyon financijski najmoćniji francuski klub, ali glave su se u međuvremenu malo razbistrile. Previše su trgovali u posljednje dvije, tri godine, a nigdje uspjeha. Sada su zadržali kostur momčadi iz prošle sezone i uveli u program nekolicinu igrača iz omladinske škole. Čini se da su procijenili kako bi to trebalo biti dovoljno za osvajanje nacionalnog prvenstva.
Koga biste izdvojili kao prvu zvijezdu momčadi? Možda napadača Gomisa...
- Gomis je predstavnik vrste koja izumire, visok i snažan napadač koji zna zadržati loptu, koji može zabiti gol, ali je isto tako u stanju promašiti čuda. Ne bih rekao da je on najbolji Lyonov igrač, bolji i važniji za momčad je veznjak Gonalons, proizvod njihova ‘centre de formation’. Ovdje ga mediji guraju u reprezentaciju i on će s vremenom postati standardni igrač ‘trikolora’, iako zasad nije takva klasa. Ipak, prvo ime bez konkurencije je Hugo Lloris, vjerojatno jedan od najboljih svjetskih vratara i zapravo baza svega.
- Ponovit ću vam ono što sam upravo rekao novinarima lyonskog Le Progresa. Dinamo ima šansu. Godinama dominira u hrvatskom prvenstvu, financijski je vrlo stabilan, ima gazdu i dobro je vođen. Dinamo i Lyon su kvalitetom prilično izjednačeni i vjerujem da će u međusobnim sudarima odlučivati tko će završiti na trećem mjestu u skupini.
Proizvodnja kvalitete
Ako sam dobro shvatio, drugo je mjesto rezervirano za Ajax?
- Ajax je uz Real Madrid ipak najjača momčad skupine. Bez obzira na to što se svake godine osipaju kvalitetom, oni uspijevaju obnoviti supstancu, uzimaju mlade igrače i proizvode kvalitetu.
Kako bi Dinamo trebao odigrati za pobjedu ili barem remi u utorak?
- Lyon se ne otvara, dakle treba ga otvoriti. U toj je priči bitan Sammir, a puno toga bi mogao učiniti i Badelj. Ne znam hoće li Dinamo imati hrabrosti izaći visoko naprijed s dva ofenzivna bočna igrača. Takvim potezom trener ogoli bokove, što je veliki rizik. U pretkolima je Dinamo baš zbog toga znao imati značajnih problema.