Nismo uspjeli. I to je jedino važno. Suprotno svim prognozama, očekivanjima također, Hrvatska je morala kući. Učinila je to noću na nedjelju, via Beč. Subotnje popodne iskorišteno je za blitz-posjet Dubaiju uoči odlaska na aerodrom. Da smo bili pobjednici skupine, tek u utorak bismo u svom Fujairahu igrali s Obalom Bjelokosti, kao drugoplasirani put do četvrtfinala tražili u ponedjeljak s Hondurasom u Sharjahu, a kao treći se sutra suprotstavili Brazilu u Abu Dhabiju.
- Dobro da nismo prošli, tek tada bismo nastradali i razočaranje bi bilo još veće! - ustvrdio je izbornik Ivan Gudelj.
Peče ta rečenica, boli do kosti. Pogotovo zato što nije plod rezigniranosti, već sagledavanja stanja iznutra. Zar smo stvarno nikakvi? Ako jesmo, tko je kriv? Kako to da Gudelj s kandidatima od kojih se neki uspoređuju s draguljima nije mogao osmisliti igru koja bi plijenila pozornost i priznanja pa donosila rezultate, a ne ovako - sve se svodilo na pojedinačne pokušaje, soliranje i “silovanje” lopte što nije bilo dovoljno za drugi krug ni EP-a ni SP-a.
Bit će da su nas u drugom kvalifikacijskom ciklusu na domaćem terenu protiv strašnih Španjolaca i još strašnijih Francuza nosile dobre vile. Potom je iz internih redova suknuo glas o nevjerojatnom potencijalu dotične generacije, komplimentiranje samima sebi s postavljanjem letvice na zavidnu razinu. Rušila se redovito, osim na početnoj visini...
Igramo sporo i tromo, staromodno i pretenciozno, u kadru su i neki kojima tu nije mjestu, nema čvrste ruke pa mitinge u kabini drže samozvani lideri umjesto službujućeg šefa, na klupi pak ne manjka ekscesa nezadovoljnika. I nikome ništa. Najmanje je važno što su iz Zagreba stizale (opravdane) poruke da bi izbornik za utakmicu koju gleda pola planeta napokon trebao odjenuti nešto bolje od gaćica i majice za trening, da bi prvi asistent mogao skinuti tu šiltericu...
“Skinuli” su nas Marokanci i Uzbekistanci, jedva smo se obračunali s Panamcima. Naravno da je to slabo. Na stranu što smo u sva tri susreta prednjačili po posjedu lopte; što vrijedi kad nismo znali kamo s njom.