U Rijeci živi diskretni nogometni menadžer “Pedo” Rački! Dok se još kuhao transfer Andreja Kramarića i spominjao se “fenjeraš” Premiershipa Leicester City, mnogi od nas su upozoravali da je klub u živom blatu loš izbor za mladog, nadarenog igrača. Imali su pet bodova manje od pretposljednjeg. “A što ćete reći ako će se Leicester spasiti i iduće godine boriti za naslov prvaka”, pitao je Rački. Ismijali smo ga: “Reći ćemo da pričaš budalaštine...” Pedo Rački nije bio budala. I danas udara glavom o zid što nije na kladionici stavio tisuću funti na to da će Leicester City biti šampion. Kako je omjer na autsajdera bio 5000:1, bilo bi to najlakše zarađenih pet milijuna funti. Međutim, kada je posegnuo u džep, i Rački je pomislio: “Možda ipak pričam budalaštine!” Teško je objasniti fenomen Leicester City, kao što ćete polomiti jezik, pokušate li izgovoriti ime vlasnika, tajlandskog magnata duty-free shopova, Srivaddhanaprabhe. Nevjerojatno zvuči da je Leicester City pobijedio u Premiershipu s budžetom od mizernih 75 milijuna funti, iako to nije klub koji “krpa kraj s krajem, 12. su klub po bogatstvu u Premiershipu. Ali, nisu potrošili milijardu funti, poput Manchester Cityja ili Chelseaja, iako su po bogatstvu 24. klub u svijetu...
Vardy od mrvica
Leicester je gradić od 337.000 stanovnika, 100 milja sjeverno od Londona, u kojemu živi 37,1 posto britanskih Azijata (28,3 posto Indijaca, 2,4 posto Pakistanaca, 1,3 posto Kineza, 1,1 posto doseljenika iz Bangladeša), grad gdje se miješaju religije (32 posto kršćana, 18,6 posto muslimana, 15,2 posto hindusa). Izrazito je sportski grad, nekoliko koraka od King Power stadiona je Welford Road, dom ragbi kluba Leicester Tigers, a nešto dalje je i Grace Road, sjedište kriket kluba. Susjedi iz Nottinghama su mu zbog mnogobrojnih etničkih skupina nadjenuli ime “azijski Leicester”, na stadionu ćete vidjeti puno indijskih turbana i navijače svih boja. Imaju engleskog prvaka u snookeru, ovdje je prve korake napravio slavni centarfor Gary Lineker, ovdje je učio saksofon “dotepenec” iz Indije Engelbert Humperdinck. Jednako veselo, kao u ponedjeljak navečer, u Leicesteru je bilo još samo 2011. godine, kada je Indija osvojila svjetski kup u kriketu...
U vrijeme kada Europa drhti pred teroristima, regrutiranih uglavnom u Aziji, Engleska svijetu predstavlja “model Leicester”, ogledni multikulturalni primjerak, gdje nema napetosti između etničkih grupa, gdje se govori “slovački - Hindu”, a umjesto kapučina barmen će vam ponuditi “vardy-čino”, s likom Jamieja Vardyja od čokoladnih mrvica. Kako je grad, koji živi u sjeni Birminghama i Nottinghama, dobio nogometnog prvaka Engleske? Od nastanka Premiershipa 1992. godine, samo je pet klubova osvajalo titule; Manchester United, Arsenal, Manchester City, Chelsea i Blackburn Rovers. Leicester je šesti šampion i tako je potamnio slavni rezultat iz 1929. godine, kada je klub osvojio drugo mjesto. Kako je sve teklo? 4. travnja 2015.; Devet utakmica prije kraja, Leicester City je bio na zadnjem mjestu Premiershipa. 13. srpnja 2015.; Claudio Ranieri je imenovan menadžerom kluba, nakon što je dobio otkaz u grčkom nogometnom savezu. “Šimecki” su mu opalili, nakon što je izgubio od Farskih otoka. 8. kolovoza 2015.; Leicester - Sunderland 4-2. Pobjeda na startu nove sezone u Premiershipu, u režiji Mahreza (2) i jednim golom Jamieja Vardyja, koji je 2012. godine igrao u petoj ligi. 24. listopada 2015.; Samo jedan poraz u devet utakmica. Ranieri je bio dobar izbor, nazire se čudesni oporavak dojučerašnjeg kandidata za selidbu u niži rang. 1. siječnja 2016.; Leicester City je na prvom mjestu. Godinu dana ranije Božić su dočekali na posljednjoj poziciji... Ostalo znate, “lov na lisice” završio je u ponedjeljak, 2. svibnja 2016. u Londonu, kada je Tottenham izgubio i teoretske izglede da sustigne Vardyja, Mahreza i društvo. Sada se postavlja pitanje; hoće li čudo trajati samo jedno ljeto, mogu li “lisice” ponoviti rezultat, koji je u rangu pobjede SAD-a nad SSSR-om u hokeju na ledu (4-3) u Lake Placidu. Svakako moraju investirati u igrače, žele li ostati u gornjem domu.
Ranieri u lovu na Clougha
Dio bajke je i hrvatski reprezentativac Andrej Kramarić, koji je iz Rijeke, za 11,5 milijuna eura doveden na King Power stadion. Igrao je malo, ali je igrao i tako došao u poziciju da će u istoj godini primiti dvije pozamašne novčane premije; 250.000 eura za osvajanje prvog mjesta u Premiershipu i tek nešto manje za opstanak s Hoffenheimom u Bundesligi. Ako se povijest ponavlja, hoće li Kramarić iduće godine biti i njemačkim prvakom? To bi već bio scenarij za Hollywood. Njihov susjed, slavni Nottingham Forrest, koji je početkom osamdesetih jednom bio engleski i dvaput europski prvak, postao je to pod ravnanjem kultnog trenera Briana Clougha. Može li Claudio Ranieri dosegnuti njegovu slavu? Teško, iako je prvi čin tog scenarija odradio briljantno.
Kako bismo novi Jutarnji.hr učinili još boljim, bržim i modernijim, tijekom perioda transformacije do 6. svibnja paralelno ćete ga moći pratiti na dvije adrese – stari portal nalazi se na adresi Jutarnji.hr, a novi na novi.Jutarnji.hr.
Na novom se portalu promjene događaju svaki dan stoga popunite upitnik na dnu stranice ili kliknite na link i napišite nam svoje mišljenje kako bismo portal što bolje prilagodili upravo vama!