PIŠE T. ŽIDAK

Marko Mlinarić: 'Zanima me kako će Hrvatska izgledati protiv Španjolske i Italije, a ne protiv Walesa!'

Nema ništa bolje nego kad Marko Mlinarić izroni iz nekih požutjelih tekstova Zvonimira Magdića, kad se kasno popodne zavučete u neki kutak u “Domagoju” i do iznemoglosti ogovarate Ćiru Blaževića, Guya Rouxa, Cantonu.

Pred očima se vrte Mlinarićeve slike dok je igrao u Auxerreu s Ericom Cantonom i Basileom Bolijem, koji je 1993. godine zabio pobjedonosni gol za Marseille u finalu Lige prvaka, dok mu je tinejdžer Zinedine Zidane u Cannesu bio rezerva. Sjetili smo se i 10. srpnja 1987. godine, kada je Mlinarićev hat-trick na Parku prinčeva u Parizu “unakazio” Paris St. Germain, danas jedan od europskih nogometnih divova sagrađen na katarskim naftnim bušotinama.

Uništio Batsa

Bio je to jedan od brojnih pokušaja Ćire Blaževića da stvori veliki Dinamo. Toga srpanjskog dana, kada je u Zagrebu umro veliki Dinamov centarfor Franjo “Mara” Wolfl, u Parizu je istrčala Dinamova navala u sastavu: Škoro, Dimitrijević, Cvjetković, Mlinarić, Bogdanović. Na golu Parižana bio je Joel Bats, reprezentativni čuvar mreže, a Mlinarić mu je s tri gola upropastio život. Prvi, netipično za Mlinku - glavom, drugi sa 45 metara, poput Rakitića, a treći... Eh, treći. Prošetao je maestralni Mlinarić kroz francusku obranu, lažnjakom zalijepio Batsa za vratnicu i ušetao s loptom u prazan gol.

Je li ta utakmica bila presudna za vaš odlazak u Auxerre?

- Jedna od presudnih. Nakon toga došli su u Rijeku privatnim avionom, sve dogovorili, potpisali. Za ono doba transfer je bio velik, iako nikada nisam saznao koliko su me doista platili.

Govorilo se o 800.000 dolara, ali s transferima je kao i nevjerama u braku, igrač zadnji sazna koliko su ga doista platili.

U Auxerreu ste igrali s Cantonom i Bolijem, u Cannesu sa Zidaneom. Sjećanja...?

- Cantona je čudak, ekscentrik, ali pravedan tip, koji se za pravdu bori na vrlo specifičan način, ne preza ni od grubih riječi, a ako je uvjeren da je u pravu, pokušat će to dokazati i šakama. Na žalost, njegov nogometni genij nije došao do izražaja u Francuskoj, tek u Manchester Unitedu. Basile Boli je bio snažan centarhalf, “boljelo” vas je čim bi vas pogledao. Na prvom treningu u Auxerreu gurnuo sam mu loptu kroz noge, a on je zaprijetio: “Ovo ti je prvi i zadnji put...” Igrao sam u fantastičnoj momčadi - Geraldes, Dutuel, Cantona, Mlinarić, Vahirua.

Omražen i ranjiv klub

Kako vam se danas čini PSG?

- Uvijek je PSG bio omraženi klub, Francuzi ga nikad nisu voljeli. Pogotovo danas, kad su ga kupili naftaši iz Katara. Ostali klubovi su ljubomorni na PSG, jer su uvijek bili najbogatiji klub u ligi, zapravo oni su bili klub pariških etničkih skupina. Ni za vrijeme Jacquesa Chiraca, koji im je dao 50 gradskih milijuna franaka, nisu uspjeli ostvariti pristojan rezultat, tek sada...

Danas je Zlatan Ibrahimović zaštitni znak nogometnog Pariza?

- Zlatan ih drži na površini, ali ni danas nisu uvjerljivi, ranjivi su. U ovoj će sezoni biti prvaci, prošle nisu uspjeli samo zato što se cijela Francuska urotila protiv njih. Bolji su u gostima i zato će za Dinamo biti opasniji u Zagrebu nego u Parizu. Ipak, nisu savršeni, “gutaju” dosta smiješnih golova, obrana im zna zaplivati i ako će naši dečki igrati opušteno, bez grča, ako će vjerovati, mogu postići dobar rezultat. Dinamo ne smije biti samo prolaznik u Ligi prvaka.

Ibra je tek treći...

Svjedoci smo kampanje Zlatana Ibrahimovića protiv Messija i Cristiana Ronalda. Prvi je Guardiolin poslušnik, drugi je precijenjen. Kako izgleda vaša rang-lista?

- Messi, Ronaldo, Ibrahimović je tek treći! Kada Ibrahimoviću zalijepite “policajca”, ne može sam riješiti utakmicu, što Messi i Ronaldo mogu. No, Ibrahimović je genijalan igrač, sjetite se onog “karate-gola”. I ja sam to znao, ali se nikad nisam usudio napraviti. On je karakter, koji će učiniti sve što mu padne na pamet i nije ga briga što će reći gazda, trener, publika. I zato je poseban.

Vratimo se novim “Mlinarićima”, Kovačiću i Haliloviću. Jesu li oni naši Xavi i Iniesta?

- Lijepo nam je svima poručio iskusni Mirko Jozić - nemojte ih uspoređivati sa svjetskim veličinama, jer taj “virus” se brzo širi, već smo pokušali uvrstiti u tu kategoriju i Frana Brodića. Znam da su novine gladne novih lica, ali pitanje je hoće li ti dečki moći odgovarati takvim zahtjevima. Ja sam proigrao “kak’ spada” tek u 21. godini. Je li netko znao za Luku Modrića dok se nije vratio iz Mostara kao najbolji igrač bosanske lige? Nitko, baš nitko.

Kad ste se već dotakli Modrića...

- On je moj ljubimac, u Realu je zaronio u malu krizu, nije to ništa neočekivano. Bojim se samo da se Modriću ne dogodi slučaj Kaka. Ne smije se oslanjati na to što ga je Real platio 40 milijuna, jer fućka se Realu za 40 milijuna, sutra će kupiti igrača od 100 milijuna. Nije mu lako u svlačionici pretrpanoj taštinama, no vjerujem da će Luka igrati značajnu ulogu u Realu.

Bolji su oni iz 1998.

Sviđa li vam se ovo što radi Štimac?

- Javnost krivo postavlja stvari. Nakon EP-a raskokodakali smo se da smo igrali fenomenalno. Kako fenomenalno, a ispali smo u prvom krugu. Luka Modrić je bio samo dobar, da je bio odličan, Hrvatska bi išla dalje. Wales? Dobra tekma, ali Srbija im je dala šest komada. Zanima me Hrvatska protiv Španjolske, Italije, Belgije, da i na tim utakmicama pobjeđujemo. No, Štimac radi dobar posao i navijam za njega, odnosno njih, jer nogometni savez je napokon u rukama nogometaša.

Logično je da su Šuker i Štimac na čelu, jer je njihova generacija ostavila najdublji trag u hrvatskom nogometu. Može li ih ova generacija nadmašiti?

- Možda, ali ono su definitivno bili bolji igrači. Modrić je klasa Prosinečkog i Bobana, ali ostali nisu...

OK, prognoza protiv PSG?

- U Zagrebu nećemo izgubiti, PSG nije pravi! Zapamtite, Dinamova šansa je Brazilac Alex!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. svibanj 2024 18:26