Zadar je posljednjih sezona definitivno najzanimljivije gostovanje Hajduka. Nekoć su Bijeli u Stanove odlazili kao na izlet s rimskim sloganom 'veni, vidi, vici’. Dođoh, vidjeh i pobjedih. Zadar je pet utakmica zaredom bio poprište pobjeda Hajduka, od 2001. do 2004. Bijeli su u trokoraku prolazili gostovanje na kojem su gotovo unaprijed upisivali bodove. Ali prošla su ta vremena. Danas je od cijele priče ostala samo golema navijačka podrška, jer Hajduk nigdje na gostovanju nema takvu domaćinsku atmosferu kao u Stanovima. Navijači su većinski hajdukovci, ali bodove osvajaju igrači na terenu, a ne pristaše s tribina.
Prije pet i pol godina ambicije Hajduka doživjele su bolni udarac remijem u Zadru. Na startu prvenstva Ivan Pudar je u Stanove stigao s momčadi koju je predvodio Florin Cernat. Očekivao se veliki početak Hajduka u novoj sezoni, ali umjesto uraganskog starta vidjeli smo 'utakmicu-kamilicu’. Mršavih 0:0 uzdrmalo je Bijele i srušilo mit o velikom prijateljstvu dva kluba i zadarskom gostovanju kao sigurnoj pobjedi Hajduka.
Godinu i pol kasnije, krajem listopada 2008., stigao je još veći šok. Hajduk u velikom naletu, klub nadomak preoblikovanja, ali poraz u Zadru natjerao je trenera Vučevića na ostavku (0:1). Zvučalo je nezamislivo da momčad s Ibričićem, Subašićem, Andrićem, Kalinićem i Gabrićem izgubi u Zadru. Dinamo je Bijelima pobjegao tada na velikih plus 8, a Hajduk se našao u velikom problemu izbora novog trenera. Ni Balakov nije imao više sreće od Vučevića u Zadru. Već na prvom gostovanju u ljeto '11. Bijeli su ostali bez bodova. Nakon teške pobjede protiv Šibenika Hajduk je između dva euro dvoboja sa Stoke Cityjem otišao u Zadar. Otišao i izgubio. Poraženi su Bijeli 0:1 i taj neuspjeh odmah je na samom startu sezone razotkrio sve slabosti momčadi koja je imala šampionske ambicije. Očekivalo se mnogo od Balakova i njegovog Hajduka, momčadi velikih imena, ali ne i tako golemog rezultatskog potencijala. Bilo je dovoljno samo otići do Zadra da se vidi koliko je velik doseg tadašnjeg Hajduka.
Da ne biste pomislili kako je Hajduk u Zadru posljednjih sezona bilježio samo poraze, treba naglasiti kako su kroz Stanove trijumfalno znali proći i Reja u studenome 2009., Vučević u ožujku 2011., te Krstičević prošloga ljeto. Upravo je Krstičevićeva pobjeda u Zadru (4:2) došla kao početak pozitivne serije.
Taj susret navijestio je povratak u formu Ivana Vukovića, danas prvog igrača Bijelih. Ima Hajduk puno lijepih uspomena iz Zadra, međutim, odlazak u Stanove nije više lagana šetnja do punog plijena. Ni odnosi klubova nisu na nekadašnjem nivou ugodnog ozračja. Dovoljno je sjetiti se slučaja Tomasov kada se Hajduk i njegov zastupnik Reno Sinovčić nisu uspjeli dogovoriti glede novog ugovora. Uz to se još može dodati i priča o ulaznicama za Barcelonu, kada je Sinovčić ostao na jednoj ulaznici za svečanu ložu, pa je Splićanima prošloga ljeta uzvratio s dva mjesta u svečanoj loži, a ostali 'neka se snađu’. Brbić se solidarizirao sa svojim članovima Nadzornog odbora, pa je i predsjednik Hajduka napustio zadarsku svečanu ložu.
Ništa više nije idilično osim ozračja na tribinama. Brojnija Torcida pozdravlja manju skupinu pripadnika Tornada, navijačkih incidenata nikada nije bilo na utakmicama Hajduka i Zadra. Zato je utakmica također specifična, jer unatoč velikom naboju i činjenici da su bodovi uvijek potrebni objema momčadima, 'engleska’ je atmosfera na tribinama. Miroljubivo, s međusobnim respektom.
I to je specifičnost zadarske utakmice, pored Maksimira i Kantride, najzanimljivijeg gostovanja Hajduka u HNL-u.