Pritajena Dinamova nada o praškoj baršunastoj revoluciji pod vodstvom novog trenera brutalno je ugušena u četvrtak na travnjaku Epet Arene. Plavi su se počeli raspadati već u prvom poluvremenu kada su inkasirali dva gola, u nastavku su na trenutak živnuli i stigli na prag produžetaka, ali na koncu je Olatunji četvrtim golom dovršio priču. Dinamo će se tako ove jeseni za promjenu okušati u utješnom razredu Uefine Konferencijske lige.
18 tisuća raspoloženih navijača zborno je u zagrijavanju za meč otpjevalo Spartinu himnu u ritmu starog šlagera, ali njihovi ljubimci su na teren istrčali napaljeni kao da su upravo odslušali "who let the dogs out". Izjurili su da bi grizli i preorali teren u potrazi za ranim golom. I dobili su ga već u 2. minuti kada je Haraslin primio loptu u kutu kaznenog prostora, namjestio se na udarac pored neodlučnog Moharramija i sa 14 metara oštrim udarcem pogodio malu mrežicu Nevistićeva gola.
Neispunjeni plan
Dinamov plan bio je visoko podignutim gardom izdržati početne nalete i nakon 15-20 minuta odvesti utakmicu u komfornu zonu, ali planovi se u nogometu često ne podudaraju sa stvarnošu. Poput boksača staklene brade momčad u plavom je kleknula prije prvog gonga i grogirana nastavila tražiti način da primiri agresivnog suparnika. U prvoj bolje organiziranoj kontri to je i učinila. Petković je podvalio loptu Špikiću, koji je oštrim udarcem zakucao loptu u mrežu, ali metar u zaleđu.
Nije prošlo dugo, a domaći su igrači dobili novu adrenalinsku injekciju s tribine. Nakon ultrasa iza gola, cijela je susjedna istočna tribina koreografijom poslala poruku – postup (plasman). I Sparta je krenula u novi enegični nalet. Na ruku joj je išla juniorski mekana Dinamova vezna linija čiji su otpor igrači u bordo dresovima slamali već lažnjacima u mjestu, otvarajući zatim dodavanjima u dubinu koridore za krilne igrače. Jedan takav prodor rezultirao je kornerom u 24. minuti nakon kojeg su Kairinen i Sorensen bacili stadion u ekstazu. Finac je ubacio, a Danac u petercu nadvisio stopere i poslao u prazno zbunjenog Nevistića za 2-0. Grogirani dinamovci su do kraja poluvremena još nekoliko puta bili na rubu da inkasiraju gol iz prekida. U Pragu su se baš očajno branili u tzv. standardnim situacijama, ali to nije bio ključni problem u igri Jakirovićevih izabranika.
Oni su u prvom redu patili jer nisu uspijevali zadržati loptu u posjedu duže od dvadesetak sekundi, a bez kontinuiteta posjeda Mišić, Bulat i Baturina nisu imali izgleda dovesti momčad u ravnotežu, kamoli napadače na štih u blizini Spartina šesnaesterca.
Neuredan rukopis Sergej Jakirović odlučio je u poluvremenu korigirati, pa je na teren poslao dvojicu novih igrača, Mihailičenka i Šutala. Protresao je momčad i kadrovski i taktički, jer se u tom dominu Ristovski vratio na mjesto bek, a Ljubičić je podignut u vezni red da mu doda malo enegije i žestine. I izgledalo je to za nijansu bolje, barem do 67. minute kada su ‘spartanci‘ probili desni bok, nahrupili s puno igrača u kazneni prostor i na koncu jednu nedorečenu obrambenu reakciju Dine Perića kaznili.
Od prvog zaveslaja
Martin Baturina je briljantnim solo prodorom, serijom driblinga i preciznim udarcem nakratko vratio plave u život. Desetak su minuta djelovali ambicioznije i opasnije od domaćina, ali onda je u finišu Olatunji zbrisao čuvaru Šutalu i potopio plavi brod koji je od prvog zaveslaja na Vltavi podsjećao na Titanic...