Vlatko Marković nije uspio dočekati kao prvi čovjek hrvatskog nogometa da zaživi njegova ideja od prvog dana prvoga mandata - Prva HNL sa 10 klubova.
Provedeći zadnja dva desetljeća više dana u Beču nego u Zagrebu, Marković se zaljubio u austrijski model mini lige, prepune višestrukih derbija financijski stabilnih klubova, koji međutim u posljednjih 20-ak godina nije učinio Austriju ništa većom od nogometnog liliputanca na ozbiljnoj sceni.
U našem okruženju tek Austrija i Slovenija broje u prvoj ligi po 10 klubova, Srbija te BiH i dalje ustraju na16 prvoligaša, dok će Prva HNL ovoga ljeta , u svom 22. izdanju, prvi put predstaviti četverorkužno natjecanje 10 klubova. Slijedom višegodišnje kritične financijske slike hrvatskih nogometnih klubova, te uopće gospodarskog sloma hrvatskoga društva, pa čak i slijedom ekonomskog i navijačkog potencijala u najboljim godinama, logično je bilo smanjene lige-mamutice od 16 klubova.
Gdje će rasti Olići i Luke
No, je li Liga 10 pravi izbor? Ako je Liga 16 bila jedna krajnost, neodrživa i u boljim vremenima, Liga 10 čini nam se drugom krajnosti u našoj kudikamo potentnijoj nogometnoj zemlji no što su to ikad bile Austrija i Slovenija, u zemlji koja čudesno proizvodi igrače za lidere Liga petice i koja godinama ne silazi iz Top 10 Fifine ljestvice, a i na najboljem je putu da ode i na svoje osmo veliko natjecanja, na SP u Brazil.
Mario Mandžukić zalet za skok u sportsku besmrtnost na Wembleyju godinama je gradio u Marsoniji, nekoć i prvoligašu iz Slavonskoga Broda. Isto kao i Ivica Olić, koji se napio krvi Fergusonu te je Bayern svojim golovima odveo u finale Lige prvaka. Ili, Luka Modrić, tko zna bi li tako silovito rasparao i mrežu i snove Manchester Uniteda na Old Traffordu i odveo Real u četvrtfinale Lige prvaka, da u tom udarcu nije bila sublimirana sva Modrićeva borba za preživljavanje na bosansko-hercegovačkim ledinama pa sve do još malo kaljenja u Interu iz Zaprešića. Marsonia se već godinama raspada pa sastavlja, fuzionira, pa igra pod drugim imenom, danas je u trećoj ligi, a zaprešićki Inter ispao je upravo u Drugu ligu.
Nemaju za Hitnu pomoć
- I Zagreb, i Cibalia i Inter bit će među drugoligašima svijet za sebe. Sva su tri kluba debelo iznad razine, i igračke i organizacijske, klubova u Drugoj ligi - govori Rajko Magić, trener koji je početkom ožujka preuzeo zaprešićku momčad i jedan je od brojnih koji ne misle da je Liga 10 optimum liga za Hrvatsku.
Kada bi samo solventnost klubova krojila Prvu HNL, kada bi HNS “zajašio” politikom nulte tolerancije i druge kao što je “zajašio” Varteks i Međimurje zbog neurednog financijskog poslovanja, onda bismo zapravo trebali gledati Ligu 5! Bez Hajduka!
Uredno i bez dugovanja prema nogometašima, naime, posluju samo Dinamo , Lokomotiva , Split, Slaven Belupo i Rijeka. Ostali su licence dobili na “prevaru”! Boreći se, naime, ne samo za kruh svoj svagdašnji, nego i onaj prekjučerašnji, nogometaši su svojim poslodavcima pristali potpisati odgodu isplate dugovanja, pa su tako licence za Prvu ligu dobili i Hajduk, Osijek, Zagreb, Istra, Cibalia, Zadar, Inter, ali i novopečeni prvoligaš Hrvatski dragovoljac koji mjesecima nije podmirio ni troškove Hitne pomoći čije usluge mora osigurati kad je domaćin.
Dakle, koja je suštinska razlika između Lige 10 s polovinom platežno nesposobnih klubova, i Lige 12 u kojoj je također polovica klubova bila nesolventna? Je li, dakle, bilo baš nužno kastrirati u dvije godine jednu mamut-ligu u ligu austrijskog liliputanca? Je li vrijedno s prvoligaške mape na godinu, dvije, ali možda i zauvijek izgubiti tri relativno potentna centra, Inter, NK Zagreb i Cibaliju, s izvrsnom infrastrukturom, školom, trenutno slabijim igračkim kadrom i nestabilnim poslovanjem, jer je netko poželio bildati mišiće u super-ligi?
18 ih se nikad nije vratilo
Ispadanje u drugu ligu u velikim, gledanim i financijski stabilnim ligama, ni slučajno ne donosi agoniju opće propasti, tek novi početak. U našem neimaštvu, međutim, ispadanje u drugu ligu može značiti i početak kraja! Kakvi su izgledi hrvatskoga kluba da bez novca, bez sponzora, bez navijačke vojske, a uskoro i bez podrške lokalne zajednice, prebrodi ispadanje u niži rang tek kao jednu od etapa u svom postojanju? Nikakvi! I stoga su se svi i rukama i nogoma borili za spašavanje prvoligaškoga statusa. Jer, i povijest HNL-a i statistika govore da ispadanje u niži rang, u velikoj većini označava trajni nazadak kluba, a često i put prema amaterizmu. Čak 18 od 27 klubova koji su ispadali više ne nikad nije vratilo o Prvu HNL.