Pobjedu protiv Srbije, kao i prethodnu protiv Koreje, Igor Štimac izmodelirao je u majstorskom kalupu Jürgena Kloppa za koji su njemački novinari već osmislili termin. “Gegenpressing” ili kontrapresing je zaštitni znak Borussijina trenera, recept za osvajanje dva bundesligaška naslova. Taj se stilski pravac objašnjava kao usklađeni timski pritisak na rubu suparnikova kaznenog prostora odmah nakon što vaša momčad izgubi loptu, a na hrvatskom se čita jednostavno kao - Olić i Mandžukić.
Problem s “gegenpressingom”, objasnit će Klopp nedavno u razgovoru za FourFourTwo, jest što se ne da uvježbati taktičkim treningom. “Ne dajete instrukcije igraču da trči tamo ili ovamo, nego mu želite utrenirati sam impuls, nagon da kreće u osvajanje lopte čim je izgubljena tako da mu stvar na kraju prijeđe u naviku.” Primijetili ste da Igor Štimac dan uoči utakmice zapravo nije niti vježbao, potrošio je sat vremena trenirajući harmoniju s narodom u Zagrebellu. Shvatio je da predatorski nagon Olića i Mandžukića ne treba dodatno brusiti jer je dvojcu odavno prešao u naviku.
Isforsirali greške Srba
Analiza dvoboja Hrvatske i Srbije pokazat će da su Srbi izgubili nakon pogrešaka ili pospanih reakcija njihovih razvikanih obrambenih igrača. Aleksandar Kolarov ustvrdit će čak da uopće nije impresioniran klasom hrvatskih reprezentativaca, iako mi jesmo impresionirani njegovim sumanutim dodavanjem uoči prvog gola koje svjedoči o potpunom gubitku kompasa. Loptu je na trideset metara od gola tada presjekao Mandžukić, u nastavku akcije lavovski dio posla odradio je Olić, a Mandžukić je u završnici stigao preuzeti ulogu egzekutora.
Srpski su novinari djelomice u pravu kada objašnjavaju da su Kolarov, Ivanović ili Subotić upadali u pogreške jer su im logističku podršku na sredini terena pružali igrači vrlo skučenog smisla za kreaciju, oni koji “uklizavaju i kada driblaju”. Drugi dio te jednadžbe se, međutim, ticao Olićeva i Mandžukićeva obračuna sa srpskim stoperima. Hrvatski napadači su enormnom energijom terorizirali suparnika debelo prije sredine terena, tako da se u panični narativ pored stopera brzo uklopio i nesigurni golman Željko Brkić. Prije prvog gola on je izgubio zračni duel u petercu s Mandžukićem (lopta odskakutala u mrežu, Çakir sudio zaleđe), nakon čega u 23. minuti više nije imao hrabrosti istrčati ususret Oliću iako je to nalagala vratarska logika...
Marsa, Zagreb, Dinamo
Ali logika ovih dana očito nije saveznik stoperma i golmanima u frontalnom sudaru s “gegenpressingom” dvojice napadača čije se krivulje karijera nevjerojatno podudaraju. I Olić i Mandžukić poletjeli su u orbitu s iste lansirne rampe, kao mladi napadači Marsonije. Maturu za veće domete polagali su u Kranjčevićevoj ulici, pa preko Dinama stizali do Bayerna i Wolfsburga, usput naravno i do rejtinga u nacionalnoj momčadi. Sada kada je Olić navršio 33 godine, a Mandžukić dosegnuo vrhunac karijere, u tandemu djeluju tako komplementarno da si izbornik može dopustiti luksuz da na klupi zaboravi “lisicu” Eduarda ili probuđenog Nikicu Jelavića, napadače koje bi mnoge europske reprezentacije - uzmimo, na primjer, Srbiju - sa zadovoljstvom regrutirale.
Uzgred rečeno, da je s Olićem i Mandžukićem “nešto divlje u zraku” shvatio je još Slaven Bilić; u njihovoj suradnji on je pronašao spasonosnu formulu za plasman na Euro 2012., Olić i Mandžukić predvodili su napad u prvom dvoboju doigravanja s Hiddinkovom Turskom (3-0).
- Mandžukić me zaista pratio kroz klubove za koje sam nastupao. Jedino je preskočio Rusiju, gdje sam ja proveo četiri godine što mi je donijelo lijepo životno i nogometno iskustvo. Mandžo još stigne tamo, dovoljno je mlad - komentira Olić dan nakon pobjede protiv Srbije.
Slatka praznina ujutro
Priznaje da je utakmica s Mihajlovićevim “orlovima” danima mučila i izjedala hrvatske reprezentativce.
- Jutro nakon pobjede osjećam slatku prazninu. Na terenu sam sve izbacio iz sebe, nemam energije, ali sam zadovoljan. Razveselili smo narod, uknjižili smo važne bodove i sada se treba napuniti novim motivima. Prešli smo tek polovicu puta, a strašno teška utakmica čeka nas već u utorak u Swanseaju. Znao sam da ćemo protiv Srbije svi pružiti maksimum, tu nije moglo biti neraspoloženog pojedinca, ali ovo s Velšanima je nešto drukčije. Nemamo pravo na pogrešku jer, kako stvari stoje, Belgija nam ne namjerava ništa pokloniti. Jaki su i jednako učinkoviti kao i mi - naglasio je Olić.
Osim što u prvim veteranskim godinama i dalje juri terenom dvjesto na sat, Olić posljednjih tjedana svoj nogomet stiže oplemeniti atrakcijama iz boljih majstorskih radionica. Gol škaricama, efektan pogodak glavom...
- Valjda osamdeset posto svojih golova zabio sam nakon jedne te iste akcije - bijeg u dubinu, lopta iza leđa zadnje linije i dobar udarac. Sada su se stvari promijenile, bolje čitam centaršuteve, opasniji sam s loptom izvan šesnaesterca nego što sam to bio ranije. Takve stvari očito dođu s iskustvom, izgleda da sam postao lukaviji.
I napokon vlasnik “devetke”, napadač po vokaciji?
- Moj klupski trener je progledao. Sedam-osam mjeseci u Wolfsburgu sam igrao u veznom redu, daleko od gola. Moje vrline nisu mogle doći do izražaja, a ljudi su postajali nervozni i postavljali su pitanje - gdje su golovi? Prije tri-četiri tjedna napokon sam dobio priliku “gore” i otvorilo se. Znao sam da će se otvoriti jer sam zaista divljački radio. Četiri mjeseca nisam propustio niti jedan trening - pohvalio se napadač Wolfsburga.