Opsežan intervju s Ivicom Olićem, napadačem hrvatske nogometne reprezentacije i minhenskog Bayerna, napravio je i objavio Welt na svom web-izdanju.
Gospodine Olić, tko je napravio bolji posao - Hamburg koji je bez odštete doveo Ze Roberta iz Bayerna ili Bayern koji je na isti način doveo vas?
- Teško pitanje. Ne bih sada smio odgovoriti Bayern.
Zašto ne?
- Ze Roberto je vrlo dobar igrač, baš onakav kakav je prošle sezone nedostajao Bayernu. Hamburg je njegovim dovođenjem napravio dobar posao, a nadam se i Bayern kada je angažirao mene.
U Münchenu vas je publika brzo prihvatila, a bili ste omiljeni i CSKA-ovim i HSV-ovim navijačima. Kako to objašnjavate?
- Ne bih znao, nisam očekivao da će mi se to dogoditi u Münchenu. Iznenadilo me kada sam pri zagrijavanju za treću ili četvrtu utakmicu čuo da tribine skandiraju moje ime.
Smatraju vas radnikom, neumornim trkačem i borcem. Valjda to navijači honoriraju?
- Bit će da je to, no to je moj stil igre. Nemam superiornu tehniku poput Francka Riberyja, ali uvijek i do kraja dajem sve od sebe. Meni je momčad uvijek na prvome mjestu.
Smatrate li se vođom?
- Ne, nikako, tek dijelom momčadi. Govorim svoje mišljenje i preuzimam dio odgovornosti, ali ne spadam u tu kategoriju. Želim igrati, to mi je jedino važno. A, kada igram želim dobro igrati.
Kada ste dolazili bili ste četvrti napadač momčadi, tek iza Maria Gomeza, Miroslava Klosea i Luce Tonija. I trener Louis van Gaal je znao reći da on nije bio taj koji vas je u klub doveo.
- Takvo sam što pročitao samo u novinama, a meni je rekao da me ne poznaje dovoljno. Znao me iz HSV-a, no nije me mogao dobro ocijeniti. Sigurno je imao drugačije mišljenje o meni na početku u odnosu na ono kakvo danas ima. Uvijek je bio iskren prema meni. Prvo smo razgovor imali nakon što smo odradili premijerni trening, a tom mi je prilikom kazao da će, nastavim li tako trenirati, moja šansa doći.
Je li Van Gaal isti kakav je bio u ljeto 2009. godine?
- Isti je, nije se promijenio. Samo, sada nas bolje zna, kao i mi njega. Njegovi zahtjevi i očekivanja nisu se promijenili, baš kao niti njegova filozofija. Ostao je dosljedan sebi.
Inzistira na tome da ste svi jednaki.
- To je njegova prednost, nitko nema poseban status u momčadi, a on na apsolutno jedan način razgovara s prvim i 25. članom našeg sastava. Ima svoje principe i njih se drži. Iskren je i uvijek direktan što su mu, moje je mišljenje, prednosti.
Nedavno je ustvrdio da mnoge promjene u momčadi ne podižu razinu samopouzdanja.
- Ukoliko nemate vremena za dokazati se ili za napraviti pogrešku jer vam je u podsvijesti da sljedeću priliku nećete dobiti onda se u vas počinje uvlačiti nesigurnost. No, mislim da u konkurenciji napadača naše momčadi takav osjećaj u ovome trenutku ne postoji.
Konkurencija između vas, Klosea i Gomeza gotovo da je harmonična. Klose je nakon desetomjesečne pauze postigao prvi pogodak, a od direktnih suparnika za mjesto u napadu stizale su samo pohvale na račun njegove igre.
- Mario, Miro i ja se razumijemo, zaista. Naprijed idemo svakim treningom koji su na visokoj razini i zbog toga među nama postoji samo zdrava konkurencija. U protivnom se ne bismo niti mogli razvijati. Pred nama je još mnogo utakmica, mnogo zanimljivih tjedana, a kada oni dođu svi će biti zadovoljni time da smo na jednako dobroj razini. Svi imamo priliku, normalno je da netko tijekom sezone ispadne iz forme zbog bolesti, ozljede ili umora.
Ne bi vas smetalo da zasjednete na klupu za pričuve?
- Naravno da bi. Ukoliko sam zdrav želim i igrati i biti u početnoj momčadi. Odluči li trener drugačije, ja ću tu odluku prihvatiti. No, svoje mjesto u udarnom sastavu momčadi želim zaraditi na treninzima, a ne preko medija. I kada se prilika ukaže morate biti spremni i iskoristiti ju, makar dobili 30 minuta, morate ih odraditi najbolje što možete. To je oduvijek bio moj način razmišljanja.
Osvajali ste naslove prvaka u Hrvatskoj, u Rusiji ste osvojili prvenstvo i Kup UEFA-e. Nedostaje tek naslov s njemačkom momčadi.
- Istina, ali i to će se promijeniti već ove sezone. Na dobrome smo putu, aktivni smo u tri natjecanja i siguran sam da ćemo osvojiti barem jedno natjecanje.
Naslov u Bundesligi Bayern "mora" osvojiti.
- To je razlika između Bayerna i svih ostalih klubova u Bundesligi. Svi oni žele osvojiti naslov njemačkih prvaka, a ukoliko u tome ne uspiju to se smatra štetom. Ukoliko Bayern ne uspije doći do naslova u Bundesligi onda se to smatra tragedijom. Ipak, mislim da ćemo na kraju sezone biti ispred svih. Znamo da imamo kvalitetu, čak i na klupi. Prošle smo godine u HSV-u igrali polufinale Kupa UEFA-e, polufinale DFB Pokala i šest kola prije kraja Bundeslige bili na trećemu mjestu ljestvice. Imali smo samo tri boda zaostatka za vodećom momčadi. Na kraju nismo ništa osvojili i tada sam spoznao koliko je važno imati kvalitetu na klupi. Takvo se što Bayernu ne može dogoditi, momčad je uistinu jaka. Kvaliteta koju imamo u svojim redovima bit će dovoljna za osvajanje naslova u Bundesligi.
U Münchenu ljudi razmišljaju kudikamo šire. Što je s Ligom prvaka?
- Za to će biti potrebno imati i sreće. U Bundesligi postoji tri ili četiri momčadi koje mogu osvojiti naslov prvaka, uz nas su tu još Bayer, Schalke i HSV. U Ligi prvaka kvaliteta nije sadržana u tako malo momčadi, njih osam može osvojiti natjecanje. Uključujući i Bayern.
Rekli ste da postoje trenucima u kojima biste voljeli zaustaviti vrijeme. Bi li osvajanje Lige prvaka bilo jedno od njih?
- Vjerojatno. Takvi su trenuci kod mene usko povezani s igranjem nogometa. Jedan od njih dogodio se tijekom Svjetskog prvenstva 2002. godine kada je hrvatska reprezentacija pobijedila Italiju. To je bila moja prva velika utakmica. Postigao sam pogodak. Nedugo prije toga rodio mi se sin, pa sam ispod dresa imao majicu s njegovom slikom. Proslava tog gola obišla je svijet. Još uvijek pričam o tom susretu, on je jedan od onih u kojima bih zaustavio vrijeme. Mislim da bi i osvajanje Lige prvaka vrijedilo toga.
Koliko je za samopouzdanje u momčadi važno zadržavanje Francka Riberyja?
- Kad je zdrav on može unaprijediti svaku momčad, to je tako. Jedan suparnik premalo je da ga se zadrži, njega se uvijek mora udvajati što otvara prostor drugima. Može napraviti nešto ni iz čega i zbog toga je opasan. Nevjerojatno je ono što može s loptom.
Je li on najbolji igrač u momčadi?
- Da, kad je zdrav on je svjetska klasa. Po meni jedan od petorice najboljih na svijetu.
Tko su preostala četvorica?
- Najbolji je sigurno Lionel Messi. Igrao je važnu ulogu u Barceloninim uspjesima, u njihovom osvajanju svega. Na drugo bih postavio još jednog Barceloninog igrača, Andresa Iniestu, a na treće Realovog Cristiana Ronalda. U Manchesteru sada shvaćaju koliko im je bio važan. Na četvrtom mjestu je Franck, a peti najbolji po meni je Interov napadač Samuel Eto'o - zaključio je Olić.