Gledajući listu igrača koji putuju na Svjetsko prvenstvo U-20 u Turskoj, u oči mi se zabolo da su u nacionalnu momčad pozvana čak petorica igrača Radnika iz Sesveta, inače člana hrvatske treće lige. Toni Gorupec, Dino Perić, Marko Pajač, Danijel Miškić i Kruno Ivančić vjerojatno su dobri nogometaši, ali, nisam baš siguran da su reprezentativni potencijal. Istovremeno oči bode da su korifeji našeg nogometa, Dinamo i Hajduk, “počastili” reprezentaciju samo s dvojicom igrača, Jozom Šimunovićem (Dinamo) i Mirom Kovačićem (Hajduk). Baš su bili široke ruke.
Tko bi trebao voditi računa o kultu reprezentacije? Izbornik Dinko Jeličić sasvim sigurno ne, jer, on je samo bivši službenik Zdravka Mamića, jednom već smijenjen i sadašnji zaposlenik Davora Šukera, ionako će biti smijenjen za dva tjedna. Istina, on je trener od kojega sam očekivao da će biti predvodnik novog vala hrvatskih nogometnih stručnjaka. Razočarao me...
Ali, još više su me razočarali oni koji bi trebali voditi brigu o kultu nacionalne momčadi i koji su dopustili da se Mateo Kovačić odmara od naporne sezone, u kojoj Inter iz Milana nije uspio pobijediti “ni Crveni križ”, u kojoj Tin Jedvaj trenira da bi bio rezerva Addyju, Pintu ili ne znam već kome. Na toj listi nema ni Alena Halilovića (Dinamo), iako bi s “ Messijem iz našeg sokaka” ta momčad imala drugu dimenziju, nema ni Josipa Radoševića (Napoli, Primavera), ni Domagoja Pavičića (Lokomotiva), a “umoran” je i Marko Dugandžić (Osijek). Da bi apsurd bio veći, otkazao je čak i jedan nogometaš sesvetskog trećeligaša Josip Čalušić. I on se mora odmoriti od sezone, u kojoj su svi nabrojeni igrali uglavnom - nezaboravno!
Ali, nisu oni krivi, kriv je onaj tko im je sve to dopustio! A dopustili su im predsjednik HNS-a Davor Šuker, šef nogometne struke u Hrvata Romeo Jozak, jedan od onih koji na nogometno igralište dolaze s laptopom pod rukom i u pratnji kondicijskih trenera, inače dilera vitamina, Igor Štimac, izbornik A selekcije, koji bi morao voditi brigu o ugledu svih hrvatskih reprezentacija, jer će i iz U-20 momčadi jednom angažirati igrače. Uostalom, s liste “umornih” trojica su već igrala za A momčad.
Ako već Šuker nema vremena, jer je u Brazilu, a Zdravko Mamić bezgranično vjeruje svom stručnom teamu, morao je Štimac intervenirati i u Tursku poslati najbolju reprezentaciju. Jer, oni u Istanbul odlaze s reputacijom četvrte nogometne sile svijeta. Barem zasad. Međutim, nebriga, nemar i sitni klupski interes zavezao je ruke Dinku Jeličiću, koji nema autoritet udariti šakom po stolu, jer bi istog časa odletio na burzu rada u Zvonimirovu ulicu, a ostali, poput glavnih igrača, uglavnom “pune baterije”. I baš ih briga za kult reprezentacije, u koji smo se donedavno kleli. Iako nam i taj kult slabi i kad je u pitanju A reprezentacija. Pitao bih gospodu iz Rusanove - zbog čega? I zbog ovakvih gafova! No, dobro, uzdamo se u Antu Rebića, Stipu Pericu i Marka Pjacu. Oni nisu ni važni niti imaju pravo biti umorni!