Ono u što s Antom Čačićem uvijek možeš biti siguran jest da će negdje iznenaditi. Ako ne šokirati, barem iznenaditi. Teško je zaboraviti promijenjene grimase lica kad je na startu svog puta prema Ligi prvaka protiv Ludogoreca stavio Čopa, a ne najboljeg strijelca lige Beqiraja ili kad je iz udarne postave protiv PSG-a izbacio Tonela, ubacio Puljića, a Vidu prebacio na zadnjeg veznog. Voli Čačić tumbati, izaći iz “kolotečine”, pa nas ne bi začudilo da na otvaranju Eura protiv Turske opet ostanemo zabezeknuti.
Milan Badelj mogao bi biti to Čačićevo iznenađenje. Da se razumijemo, Badelj ne spada u kategoriju senzacija i šokova, jer nije anonimac i autsajder, međutim činjenica je da je zadnjih godina ipak bio u drugom reprezentativnom planu. Ili nije igrao u klubu, ili je bio ozlijeđen, ili jednostavno nije bio izbornicima u užem izboru. Vezni red se vrtio oko Modrića i Rakitića, zatim je isplivao Kovačićev talent, tu je još bio Vukojević, dolazio je Halilović, Brozović se pretvarao u sve ozbiljnijeg i korisnijeg igrača. Tu je Badelj uvijek nekako bio sa strane, dosad je vidio dva velika natjecanja, ni na jednom nije upisao ni minute.
Štoviše, u Brazil je prije dvije godine došao pod čudnim okolnostima, Niko Kovačga je prvi otpisao, nije to bio baš prijateljski razlaz, a onda ga je koji dan kasnije pozvao nazad jer se ozlijedio Močinić. Da, u Kovačevim očima ispred Badelja bio je Rijekin veznjak, i ne samo on; da je bio zdrav, prije Badelja bi na SP išao i Mate Maleš. Ipak, Badelj je vidio Brazil, ali tamo nije bio u nekom posebnom statusu.
Čuvanje leđa Modriću
U međuvremenu je i on promijenio klub, snašao se u Fiorentini, inteligentan je igrač koji se zna prilagoditi, u Italiji je prikupio dodatno iskustvo i dolaskom Čačića dobivao sve važniju ulogu i u reprezentaciji.
- Badelj nam je važan igrač i želim da ostane do kraja kvalifikacija za Ligu prvaka. Nadam se da će i ostati, jer jako puno znači za našu igru, bez njega bismo bili oslabljeni - govorio je Čačić u ljeto 2012. kad je s Dinamom brodio prema Ligi prvaka. Ispunila mu se želja, Badelj je ostao, oprostio se od Dinama upravo u Mariboru, gdje su Modri izborili drugi put zaredom Ligu prvaka. Već je tada bilo jasno koliko Čačić cijeni Badelja, koji je kod njega u Dinamu postao ono što, zapravo, jest - zadnji vezni. Prethodnici su ga često rotirali po pozicijama, igrao je na svim mjestima u veznom redu. No baš je kod Čačića dobio fiksnu poziciju, s koje je na kraju i otišao u HSV. I s koje pretendira u nedjelju protiv Turaka na mjesto uz Luku Modrića. Nije slučajno da je Badelj igrao u svim utakmicama pod Čačićevom izborničkom palicom, osim u Mađarskoj. Čačić cijeni njegovu igračku inteligenciju i mirnoću, taktičku učenost koju je u Italiji dotjerao. Igrač koji može čuvati leđa Luki Modriću i ostalima, biti sigurna karika između zadnje linije i veznog reda, momak u čiju se stabilnost možete pouzdati.
Tko bi od “sigurnih” mogao ispasti ako uđe Badelj? U tom bi slučaju Brozović otišao na desnu stranu, a mjesto startera izgubio bi Pjaca. Do nedjelje ima još vremena za razmišljanje, međutim kako sad stvari stoje, Badelj je sve sigurnija opcija u Čačićevim očima. Iako je dojam da u reprezentaciji još nije odigrao neku spektakularnu partiju, da je previše samozatajan i “skriven”, iako smo ga u nekim utakmicama vidjeli u ispodprosječnim izdanjima, iako Badelj u reprezentaciji dosad nije bio onaj iz Fiorentine, pa ni onaj iz Dinama, Badelj je - džoker.
Čovjek koji bi mogao biti iznenađenje za Fatiha Terima. Iza njega je dobra sezona, Euro možda bude kruna.