Predsjednik HNS-a Davor Šuker dojurio je prvi, i to u limuzini iz zračne luke u Cardiffu do Swanseaja i hotela Merriott. U lobiju je ugledao dvojicu fotoreportera i dao znak zaštitarima - izbacite ih van. Dvadesetak minuta kasnije, nakon što je zrak bio čist od nepoželjnih medijskih djelatnika, stigli su Vatreni.
Dočekao ih je vrlo neugodan vjetar koji odaje dojam i veće hladnoće nego što pokazuje termometar na kojem je pisalo -3 Celzijeva stupnja. No, ovdje na jugozapadu Walesa barem nema snijega, odigravanje utakmice nije upitno, za razliku od ponovno zametene Hrvatske ili nekih sjevernih krajeva Otoka. Nekih stotinjak kilometara dalje bijele se vrhovi iznad Bristola.
Zajedno s ekipom ovaj put u Merriottu bili su smješteni i ljudi iz pratnje, predvođeni članovima Izvršnog odbora. Kažu da je atmosfera dobra, da u avionu nije bilo teških tema, ostavljene su za sljedeći mjesec. Kako li će, i hoće li uopće, kazniti Zdravka Mamića, pitaju se svi.
Za razliku od Šukera, Mamić se vozio s ostalima u autobusu. Premije nitko ne spominje, izgleda da su i igrači digli ruke od pregovora, ali, hvala Bogu, demonstrirali su da za reprezentaciju ne igraju zbog novca. Čak se špekulira da neće dobiti ni onih 5.000 eura za svaku pobjedu, kako je na startu rečeno, nego samo nagradu za plasman u Brazil. O tom potom...
Kockasti su sinoć isprobali travnjak stadiona Liberty, lijepog objekta sa 20-ak tisuća mjesta koji bi trebao biti pun ili jako dobro popunjen. Prije toga Igor Štimac i Darijo Srna odgovarali su na novinarska pitanja. Oružari do posljednjeg trena nisu imali informaciju hoćemo li opet biti u plavim dresovima, kao s istim rivalom u Osijeku, ili ipak u kockastima, na koje Hrvatska ima pravo u ovom susretu.
Swansea je relativno mali grad, smješten između luke i brda, sve bitnije punktove pješke obiđete za pola sata. Nešto dalje je tek stadion, nalazi se u predgrađu. Pubova i dobrog piva ne nedostaje, ali malo je gostiju, kriza se i ovdje osjeća. Velšani sa simpatijama gledaju na Hrvatsku, pogotovo našu reprezentaciju, iako ima i onih koji još uvijek misle da smo geografski negdje oko Rusije. Prezimena Modrić i Jelavić izgovaraju se s posebnim respektom, premda “obični” građanin neće moći nabrojiti još puno imena.
Ovdašnje novine daju veliku pažnju utakmici, lokalni Western Mail jučer je imao dva teksta o Vatrenima, te pet stranica o svojoj nacionalnoj vrsti. “Pokazali smo da nismo one man team”, iskače izjava stopera Ashleya Wiliamsa, za kojeg kažu da je jedan od najboljih u Premier ligi, kao i strijelca u Glasgowu Robsona-Kanua: “Vjerujem da možemo svladati i Hrvatsku.”
Za naše pišu da se radi o fantastičnoj momčadi, ali kroz svaki tekst proteže se nada da Wales nije bez šanse, koju podgrijavaju i izbornik Chris Coleman i igrači.
- Hrvatska posjeduje nekoliko nevjerojatnih igrača i ona će se plasirati na Svjetsko prvenstvo. Ali mi smo se znali nositi s dobrim ekipama, pritisnuli smo Englesku, svladali Švicarsku i Crnu Goru, vjerujem da radimo pravu stvar i tražit ćemo put do pobjede i ove večeri - kazao je Williams.
Velšani vole nogomet, ali ne kao ragbi. Top priča nisu ni Gareth Bale ni naš Luka Modrić nego Gethin Jenkins, kapetan ekipe koja je prije deset dana osvojila turnir Šest nacija. No, ako bi matirali Štimčevu momčad, barem nakratko Colemanovi momci preuzeli bi primat. Svjesni su da se za to vrijedi potruditi, uz potporu s tribina. Koju neće biti paklena, očekuje se tek 12-15 tisuća gledatelja i to ne samo zbog studeni koja ledi, nego i zato što Velšani nisu navijački ostrašćeni prema Hrvatskoj. Njima je mnogo veća stvar bila pobjeda nad 'lokalnim rivalima’ Škotima.