- E, čuo sam da je 2:0!
U trenu kad smo razgovarali nije znao da je 2:2. I još nije znao da je strijelac obaju golova Zadra bio Stipe, njegov sin, rođen u srpnju 1995.
- Ma, je! Kako...
A i ovo je bilo čudno:
- Produžetak!? Koji produžetak, što to govorite? - zborio je Reno Sinovčić koji je ostao u Zadru zbog poslova, nije išao u Zagreb.
To je rekao nakon 90. minute. Nakon 120 i još onih nekoliko vremenske nadoknade.
- Sve se može kad se hoće, čestitke igračima i struci!
Jasno, spontano je i vrlo veselo bilo slavlje Zadrana podno maksimirskog Juga nakon senzacionalne pobjede u Maksimiru. Pobjedu Zadranima donio je Stipe Perica, momak star tek 17 godina, momak kojemu je ovo bila tek četvrta seniorska utakmica i prvi golovi. Golovi koje će pamtiti vječno.
- Čekajte, čekajte, moram prvo pitat' trenera mogu li vam uopće išta kazati - branio se mlađahni i još uvije neiskusni i simaptični Perica. - Naravno da mi je drago, zaista ne znam kuda bi sa sobom od sreće, ali nisam samo ja junak, junaci su i Ivančić i Hržan koji su mi dodali te lopte - i dalje se branio Perica.
Nakon laganog tupkanja i gledanja u pod, jer mu je kamera vrlo strana, mladac je iskreno nastavio:
- Hoće li se slaviti? A, mislim da hoće, čača me je zvao i kazao da je već bankrotirao - misleći na čašćenje vlastitog oca u Zadru, kazao je Perica i pošao u zagrljaj trenera Ferde Milina te ušao u autobus.