Ovo je sedam momčadi koje bi mogle osvojiti Svjetsko prvenstvo. Naravno, gledano kroz moje naočale. Nije to nikakva ozbiljna prognoza, još manje analiza trenutnih mogućnosti, ali ako samo površno pogledate svjetske tablice i podvučete crtu, shvatit ćete da favorit broj jedan nije Brazil, nego - Španjolska. Ono što nisu mogli u doba Amancija i Emilija Butraguena uspijeva im posljednjih šest godina. Tek što sam stigao u Brazil, u prvim razgovorima s domaćim novinarima osjetio sam napetost i strah Scolarijeve čete da već u osmini finala ne natrče na “furiju”. Mogao bi to biti kraj za “selecao”.
1. Španjolska
Šest je razloga zašto je Španjolska najbliže svjetskom zlatu i da bude prva europska reprezentacija koja je pobijedila na svjetskom nogometnom summitu u Južnoj Americi. Prvi je razlog Vicente del Bosque, koji je naslijedio misiju Luisa Aragonesa, koji je 2008. godine na Europskom prvenstvu najavio španjolsku vladavinu. Del Bosque je jednostavan, ugodan čovjek, koji od nogometa ne pravi veliku nauku, pa je tako rekao: “Nema čarobne formule. Ja sam s Realom osvajao trofeje igrajući s dvojicom napadača, naslov svjetskog prvaka sam osvojio igrajući s jednim, a možda ću to ponoviti u Brazilu igrajući bez napadača...”
To je, ipak, bila pila naopako jer je Diego Costa, napadač Atletica i naturalizirani Španjolac, razlog Del Bosqueova optimizma. Uz logistiku Xavija i Inieste, to je ubojiti trokut. A upravo taj tercet su tri španjolska najjača aduta. Četvrti je Sergio Ramos, najbolji obrambeni igrač na zadnjem Europskom prvenstvu 2012. godine i danas stožerni igrač Realove obrane. Bez njegova drskog garda ne bi bilo ni ovakvog Reala, ni španjolske dominacije.
Šesti razlog je glad za trofejima, četiri svjetske i europske “kante” zaredom, to se nikada nije dogodilo u svjetskom nogometu, niti će više ikada biti takve superiornosti. U tu utakmicu Del Bosque ulazi s već prokušanim sustavom, španjolski izbornik ne želi priznati da je tika taka mrtva. Oživit će je upravo na ovom Mundijalu, tika taka osnažena igračima Reala, koji su danas najmodernija nogometna škvadra na svijetu, i inspiracijom Barceloninih umjetnika. Tko to može braniti?
2. Brazil
Pet je razloga zašto mnogi favoriziraju Brazil. Domaćin se uvijek može osloniti na ambijent i sitne privilegije, na sudački poguranac. Ždrijeb nije častio Brazilce i zbog toga sumnjam u njihov naslov prvaka. Iako na kormilu imaju jednog od najiskusnijih svjetskih trenera (Scolari), novog Pelea (Neymara), jednog od najboljih svjetskih stopera ( Thiago Silva), a iznad svega tradiciju loptanja, koja je njihov talent honorirala s pet naslova svjetskih prvaka.
3. Njemačka
Tri su razloga zašto je Njemačka u krugu favorita. To svakako nije zbog Joachima Löwea, koji se tuži na prezahtjevnost njemačke nogometne publike. “Osmijeh na lice Nijemaca može izmamiti samo naslov svjetskog prvaka”, gotovo tužno je kazao Löw, kao da želi reći da je sanjati o naslovu svjetskog prvaka, pokraj Španjolske i Brazila, čista utopija. Ali, trener koji ima momčad sastavljenu od igrača Bayerna i Dortmunda, u mentalnom smislu najčvršću momčad na svijetu, koji ima tradiciju i koji ima duh koji je teško pobijediti, ne bi trebao odlazak u Brazil po svjetsku krunu smatrati nemogućom misijom. A upravo sam ga tako doživio...
4. Urugvaj
Dva su razloga zašto vjerujem da bi Svjetsko prvenstvo mogao osvojiti - Urugvaj!? Ne, nisam poludio jer momčad koja ima Luisa Suareza ima pravo vjerovati u svašta. Ali, nije samo Suarez, da ne spominjem Cavanija, razlog što sam Urugvaj ugurao među sedam kandidata za prvaka. U Brazilu još živi duh iz 1950. godine kada su na Maracani pobijedili Brazil u finalu SP-a (2-1). I taj duh i danas straši Brazilce za koje je taj poraz bio najveća nacionalna tragedija uopće. Pele je nedavno kazao: “Za nas je to bila tragedija kao što je za Amerikance bila tragedija ubojstvo Kennedyja...” Brazil ima jednostavno kompleks malog Urugvaja, i najteži poraz u povijesti je Brazil doživio od Urugvaja 6-0, 1920. godine na Copa America. Osim toga, Urugvaj je nakon Hrvatske druga momčad za koju ću navijati na ovom prvenstvu. Hrvatska, Urugvaj i Messi!
5. Argentina
I Lionel Messi ima dva aduta za pobjedu. Prvi je želja da osvajanjem Svjetskog prvenstva definitivno prekine rasprave o najboljem igraču svih vremena, veći bi bio i od Maradone jer je u Maradoninu nogometu bilo i sitnih “prijevara”, prljavština, osvete, inata, a Messi to radi čisto, oslanjajući se samo na nogometnu vještinu. Za potvrdu njegove genijalnosti treba mu naslov prvaka. Drugi je razlog što Argentina doista ima odličnu momčad, Messi i Aguero, tko to može zaustaviti?
6. Hrvatska
I Hrvatska ima jedan razlog. Ne smijte se, ali Ćiro Blažević je tako prognozirao. Sine, ako prođemo grupu, a Meksiko i Kamerun su smiješni, kaže trener svih trenera, dogodit će se čudo, ova generacija će potamniti i slavu Šukera, Bobana i Asanovića. Dogodit će se čudo, ponavlja Ćiro, koji vjeruje u Modrića, Rakitića, Mandžukića i nadasve Kovačića jednako kao što je vjerovao u “vatrene” 1998. godine. A potvrda Ćirinih riječi stigla je i iz pera Zvonimira Bobana, jednog doista ozbiljnog nogometnog čovjeka, nesklonog euforiji, samo hladnim rezonima. “Zašto Hrvatska ne bi bila ludi konj”, pita se Boban u knjizi “Hrvatska do Brazila”.
7. Engleska
Ali, tu priči nije kraj, postoji i sedmi kandidat, koji nema niti jedan razlog da bi osvojio naslov svjetskog prvaka. Nula, zero! Pogađate, riječ je o Engleskoj. Već 1965. godine su The Beatles skladali himnu o engleskom nogometu znakovitog imena “Help”. No, pomoći nema, jedina svijetla točka engleskog nogometa je ona prijevara u finalu 1966. godine kada je na Wembleyju pokradena Njemačka. Na tom je albumu i pjesma “Yesterday” i sve što se lijepo dogodilo kolijevci nogometa, dogodilo se - jučer i davno. Engleska ne može osvojiti ništa u Brazilu jer Wayne Rooney nije bijeli Pele, jer su Stevena Gerrarda stisnule godine, jer su već 48 godina najveći svjetski nogometni luzeri, jer su im Premiership i glad za spektaklom uništili domaći nogomet i jer se ne mogu riješiti prokletstva penala.
Možda će vam se sve ovo učiniti apsurdnim, ali sve je moguće. I da Brazilac Diego Costa uništi brazilski san, i da Neymar nadvisi Messija, iako će vjerojatno biti suprotno. I da Luis Suarez, ali i Mario Mandžukić polude i u koprodukciji s “djedicama”, Diegom Forlanom i Ivicom Olićem, prebiju favorite kao mačku. Ipak, shvatite ovo kao zagrijavanje, sve se može srušiti, osim zadnje teze o Englezima. Fish and Chips se neće servirati u Rio de Janeiru!