Kad Šahtar u ukrajinskom prvenstvu matira Dynamo Kijev, to posljednjih godina nije osobita vijest, ekipa iz Donjecka uspostavila je takvu dominaciju da ni odlazak nekoliko ponajboljih igrača nije promijenio odnos snaga. No, kad utakmicu obilježe hrvatski reprezentativci, to je za nas odlična vijest, pogotovo ohrabrujuća zbog golgeterskog povratka Eduarda da Silve. Jer, Dudu je taj “killer”, majstor šesnaesterca kakav Vatrenima nedostaje.
- Odigrali smo vrlo dobro utakmicu i još jednom pokazali da smo bolji od Dynama. Neću reći kako smo blizu novom naslovu prvaka jer prvenstvo je tek počelo, međutim, trijumf u derbiju veliki je rezultat te pobjede nisu važne samo zbog stanja na tablici nego i određuju kompletnu atmosferu u klubovima za nastavak sezone - kazao nam je Eduardo izvrsno raspoložen.
Ove bi sezone mogao imati važniju ulogu u Šahtaru. Koliko god je Mircea Lucescu angažirao novih igrača iz Brazila, to su mladi momci kojima treba vremena za adaptaciju i sazrijevanje, dok je Dudu tu, treća mu je sezona u Ukrajini, poznaje sve zahtjeve koje trener stavlja pred igrače.
Darijo Srna u svom je stilu iz slobodnog udarca pogodio mrežu u prvom poluvremenu, Eduardo je ušao u 46. minuti i na drugoj vratnici dočekao loptu iz polukontre te je desnom nogom ubacio u mrežu.
- Spreman sam, već 15 dana radim u punom tempu s ekipom, a i prije toga sam, unatoč problemima sa zadnjom ložom, 20 dana bio u trkačkom treningu. Svi znaju koliko vrijedim, što mogu a što ne mogu.
Pitali smo ga kako je doživio izjavu izbornika Igora Štimca da mora “pročistiti glavu da bi ponovno zabijao golove”.
- Nemam namjeru bilo što odgovoriti izborniku, on je šef, ja sam igrač, držim da se komunikacija ne bi trebala odvijati preko medija.
No, Eduardo je čovjek o kojem se mnogo govori. Mogu li se Vatreni i dalje pouzdati u njega?
- Cijela ta priča o meni zapravo je priča o povjerenju. Prije teške ozljede noge postigao sam 13 golova za A-reprezentaciju, nakon toga još 14. Zanimljive su te brojke, zar ne? Pogotovo ako vidite minutažu koja mi je u zadnje 3-4 godine mnogo skromnija. Međutim, meni se prije vjerovalo, igrao sam svaku utakmicu praktički 90 minuta, kad bih zatresao mrežu, komentiralo bi se “vau, kakav gol je Dudu dao”. Oporavak od ozljede dugo je trajao, ali jedna stvar nikad se nije vratila na isti način; premda sam dao novih 14 golova, gleda me se sa skepsom, ako zatresem mrežu, kažu “imao je sreću i našao se na pravom mjestu”, ako ne pogodim odmah idu komentari: “Eduardo više nije onaj stari”. Kad bih stalno igrao, pa u 7-8 susreta zabio jedan ili dva gola, složio bih se da sa mnom nešto nije u redu. Apsolutno bih i ja kazao da mi nije mjesto u reprezentaciji.
Još u doba Slavena Bilića Dudua je zaboljelo kako ga je tretirao. U dodatnim kvalifikacijama za Europsko prvenstvo s Turskom praktično ga je dvaput uvodio u sudačkoj nadoknadi, iako je Slaven Bilić trenersko ime izgradio upravo na njegovim golovima. Nije nikakvo pretjerivanje konstatirati da Bilić danas žanje plodove izvrsne izborničke ere od 2006. do 2008. godine kad su Vatreni letjeli upravo na Duduovim krilima.
- I u kvalifikacijama za Poljsku i Ukrajinu, i na Euru, ostao sam u drugom planu. Otkako je Igor Štimac preuzeo reprezentaciju, zabio sam četiri gola, premda u tri važne utakmice nisam uopće nastupio; u Belgiji, u Makedoniji te sa Srbijom. Nemojte od mene očekivati da uđem na nekoliko minuta i svaki put zabijem gol. To nije realno. Kolike su moje trenutačne stvarne vrijednosti vidjelo bi se kad bih igrao cijele utakmice.
Vratili smo se na Štimčevu izjavu o “pročišćavanju glave”, jasno je aludirao na sudski spor koji Eduardo ima sa Zdravkom Mamićem. To je svakako opterećenje, svakom bi čovjeku bilo, međutim, objektivno, Dudu nema izlaz.
- Ja sam u zategnutim odnosima sa Zdravkom Mamićem još od 2007. godine i transfera u Arsenal, no to je naša stvar, koja je naravno bitna, ali nije to nikakva novost koja bi me sad sprječavala da ne pokažem koliko mogu na travnjaku...