David Moyes to nije mogao sanjati niti u najluđim snovima; to naime da će njegovo ime i prezime ući u narodnu predaju nogometnog naroda u Manchesteru samo dva mjeseca nakon odlaska Sir Alexa Fergusona u mirovinu. Pogotovo nije mogao sanjati da će u legendu zakoračiti zaslugom navijača Manchester Cityja.
“One David Moyes” odjekivalo je Etihadom nakon 50 minuta gradskog derbija iz grla Cityjevih navijača. Na semaforu je pisalo 4-0, a refren domaćih simpatizera o jednom i unikatnom Moyesu zvučao je koliko provokativan toliko i povijesno utemeljen. Almanasi, naime, otkrivaju da “građani” nikada nisu ni približno tako surovo pomeli s terena gradskog suparnika.
Sir Alex gubio i 1-6
Za četiri gola razlike trebao im je jedan školski sat plus mali odmor poslije čega je derbi izgubio svoj plemeniti smisao i pretvorio se u ubijanje vremena. Znao je, istini za volju, Sir Alex iz derbija izaći i gore rezultatski karamboliran, u studenome 2011. godine bilo je 6-1 za City na Old Traffordu, ali kontekst je bio drukčiji. United je gubio 1-3 i pritiskao je suparnika s igračem manje, onda je u finišu dvoboja dobio tri gola, čak dva u sudačkoj nadoknadi...
Manchester United nakon pet uvodnih kola na računu ima samo sedam bodova. Arhive otkrivaju da tako slab start “crveni vragovi” ne pamte od sezone 2004./05., a jedino što skrušeni Moyes u ovom trenutku može kazati u vlastitu obranu jest da raspored nikada nije bio teži. U pet kola United je već igrao protiv Chelseaja, Liverpoola i Cityja. Iz tri derbija izvukao je samo jedan bod.
- Gostovao sam puno puta na ovom stadionu kao menadžer Evertona i nikada nisam doživio sličan poraz. Igračima sam rekao da očekujem brzu reakciju. Oni su od najmlađih dana odgajani u tom duhu, Ferguson ih je podizao na način da se odmah usprave i odgovore i zato želim reakciju već u srijedu protiv Liverpoola u Capital One Cupu - rekao je Moyes. 50-godišnji Škot nije imao volje secirati što stoji u pozadini ovog malog masakra.
Neravnopravna borba
Pogrešna taktika, loš odabir igrača ili možda čak zaštitnička politika prema nogometašima iz engleskih inkubatora? Dio kroničara upire u ovaj posljednji detalj kao presudan, neki ga čak koriste kao priliku da ispišu (tko zna koji po redu) nekrolog talentima iz domaćeg uzgoja. “166. manchesterski derbi mogao bi ući u povijest i kao dan kada je umro engleski nogomet”, piše reporter Daily Maila.
Argumenti nisu za baciti. Manuel Pellegrini komponirao je momčad od deset stranaca kojima je leđa čuvao usamljeni Englez, vratar Joe Hart. Na drugoj strani Man United je istrčao sa šestoricom sadašnjih ili bivših engleskih reprezentativaca (Rooney, Carrick, Ferdinand, Wellbeck, Smalling i Young).
U usporednom testu individualaca sve su pobjede pripale Cityjevim zvijezdama. Yaya Toure je zasjenio Fellainija i Carricka jer je postigao gol i 85 posto točnih dodavanja isporučio u dubini suparničkog teritorija.
Samir Nasri se puno bolje kretao od Ashleyja Younga i češće je donosio opasnost prodorima s krila. Predstavu Vincenta Kompanyja najčešće se opisuje kao imperijalnu, dok su Ferdinandovi startovi bili spori. Samo je Rooney u usporedbi s Aguerom izgledao kao ravnopravan suparnik.
U srijedu s Liverpoolom
U zbroju, Manchester United više se ne čini kao briljantno konstruiran stroj koji će mljeti i isporučivati rezultate neovisno o tome kako se zvao čovjek na klupi. Utakmica s Leverkusenom pokazala je da “crveni vragovi” znaju biti prava napast, dok je gradski derbi tri dana kasnije otkrio čari tranzicije koje čekaju Fergiejeva nasljednika. Moyes želi promptnu reakciju, već u srijedu protiv Liverpoola, ali zadatak nije jednostavan jer se Suarez nakon maratonskog odmora zaželio ozbiljnog nogometa...