Petrić je rođen u malom mjestu Dubrave pokraj Brčkog, a s roditeljima se preselio u Švicarsku 1983. godine, kad je Mladen bio dvogodišnjak. U vrijeme dok je bio klinac, djeca autohtonog stanovništva tjerala su ga od sebe pogrdnim nazivima: “Jugo, vrati se odakle si došao...” Međutim, Mladena ništa nije smelo, probijao se kroz Grasshoppers i Basel do hrvatske reprezentacije i dortmundske Borussije. Nikad nije razmišljao o opredjeljenju za hrvatsku reprezentaciju.
- Švicarska je moje prebivalište, a Hrvatska moja domovina - to je kazao Petrić kad je 2001. godine pod Mirkom Jozićem debitirao za hrvatsku reprezentaciju protiv Južne Koreje. Nevjerojatnom igrom sudbine, od Vatrenih se oprostio također protiv Južne Koreje 6. veljače 2013. godine, postigavši pogodak u pobjedi 4:0, a izbornik je bio Igor Štimac. Za Hrvatsku je odigrao 45 utakmica i postigao 13 golova.
Osim već spomenutih klubova, Petrić je još igrao za HSV, Fulham, West Ham United, a jučer je, eto, karijeru završio u Panathinaikosu.
Prisjetio sam se jednog razgovora s Petrićem koji smo vodili 2007. godine dok je igrao za Borussiju. Bio sam njegov gost, a na intervju u Dortmundu je došao s suprugom Grkinjom Despinom. Mladen i Despina razgovarali su njemačkim jezikom. Mladen inače govori i engleski i talijanski, a razumije i francuski. Naravno, uz suprugu je naučio i grčki, kao da je već tada znao da će karijeru okončati u Grčkoj. Despina je pak naučila hrvatski, osim njega učili su je i Mladenovi roditelji. Ne sjećam se više što smo naručili u jednom restoranu, ali mislim da se radilo o nekom talijanskom specijalitetu, jer su oboje obožavatelji talijanske kuhinje, makar je Despina od Mladenove majke naučila spremati sarmu i pitu krumpirušu.
Pričali smo o svemu i svačemu, pa je tako govorio o svojim počecima. Crveno igralište prekriveno gumom, između uniformiranih stambenih blokova Neuenhofa pokraj Züricha, bilo je početak njegove priče o uspjehu. Tamo su mu živjeli roditelji, a na tom igralištu je u društvu starijeg brata Josipa, učio driblati, pucati, biti jak u duelima.
Otac Petar je bio skladištar u tvornici autodijelova, stariji brat Josip bankarski službenik, a mlađi brat Tihomir je konobario. Majka Antunka bila je domaćica. Sa suprugom Despinom, rođenoj u Solunu upoznao se u Švicarskoj.
Auto Jamesa Bonda
Na terenu je djelovao neustrašivo, borio se s moćnim obrambenih igračima, ali nam je otkrio da ga je ipak nešto plašilo.
- Uvijek sam se plašio morskog psa! Nikada srećom nisam imao bliski susret s njim, ali sam uvijek pazio da kraj mene ne propliva kakva peraja...
Petrić je uvijek bio staložen momak, nije bio od velikih riječi, a iznimno je pazio na zdravlje, te na sve aktivnosti izvan nogometa. Nikad nije bio sklon nepromišljenim potezima i riziku. “Najopasniji” sport kojim se bavio osim nogometom bilo je - rolanje. U slobodno vrijeme znao je s Despinom rolati, bila je to za njih idealna sportska zabava. Oduvijek je volio atraktivne automobile, a posebno crni Aston Martin kakav je vozio James Bond. Kad smo već kod tog automobila Jamesa Bonda, početkom ove godine je na jednoj aukciji u Londonu prodan za 3 milijuna eura. Bondov, naravno, ne Petrićev.
Najveći dan njegova života bilo je rođenje kćerkice Meline Charlize, a nakon tog sretnog događaj je kazao.
- Otkad je ona tu, napokon sam osjetio životno ispunjenje. Nikad nisam bio mirniji. Shvatio sam da sam prije razbijao glavu nevažnim stvarima.
Kad je Meline Charlize napunila pet godina, stigla je prinova, rodio se sin Romeo.
Nije zaigrao za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, a posljednji izbornik s kojim je razgovarao bio je, naravno, tadašnji šef stožera Niko Kovač.
- Žao mi je što nisam igrao u Brazilu, žao mi je što nije bilo više mojih nastupa za Vatrene. Međutim, ono što moram priznati jest da sam često imao problema s ozljedama i nema ljutnje što me na neka natjecanja nisu zvali. Niko Kovač mi je uoči SP-a u Brazilu, otvoreno u četiri oka kazao: “Ako budeš igrao i zabijao, možeš se nadati pozivu.” Ipak, tri mjeseca sam bio “out” i nisam uspio uhvatiti željeni ritam - kazao je Petrić nakon što nije dobio pozivnicu za Brazil.
Kad se radi o njegovom najdražem pogotku karijere u reprezentativnom ciklusu, nema dvojbe...
- To je pogodak Englezima na legendarnom Wembleyju u pobjedi 3:2, u sklopu kvalifikacija za Euro. Taj pogodak možda nije imao neku ekstra važnost, ali meni je ostao u najljepšem sjećanju.