Otišao je kao golobradi mladić, a vratio se kao ozbiljan muškarac. U Španjolsku je otišao kao nadareni nogometaš, a u Hrvatsku se vratio kao iskusan i dokazan napadač s gomilom utakmica na Iberskom poluotoku uz jedan uspješan izlet u bečki Rapid. Mate Bilić jedno je od najjačih imena koje je ušlo u hrvatski nogomet ovoga ljeta, bivši vođa napada Hajduka pojačao je susjeda iz Parka mladeži, Splita, potpisavši ugovor na dvije godine. Sve se brzo odigralo između Bilića i Splita, makar treba napomenuti da su kontakti postojali odavno, ali tek su sada sazreli uvjeti da se konkretizira želja Crvenih za ovim golgeterom. Predsjednik Slaven Žužul nije žalio truda i novca da bi Splitu osigurao Bilića, odletio je u Gijon razgovarati i dogovoriti posao. Takva odlučnost godila je Biliću, kojemu je istekla obaveza u Sportingu, pritom nije htio da mu neizvjesnost oko toga gdje će nastaviti karijeru pokvari ljeto.
Ako je mogao u Hajduku, pa u Španjolskoj i Austriji, nema razloga da u Splitu zakaže.
- U ovih dvanaest godina puno sam se promijenio, to je normalno. Imao sam samo dvadeset godina kad sam otišao u Zaragozu. Bio je to veliki iskorak u mojoj karijeri. Da bih sve izdržao i opstao u takvu okruženju kao što je španjolski nogomet, moraš biti psihički jak. Nije dovoljno samo nogometno znanje. Važno je da se ne predaješ i ne odustaješ kad naiđu prepreke i barijere. O tome što sam postigao govori statistika, broj utakmica i broj golova, činjenica da sam u Sportingu proveo ukupno sedam godina, da sam imao kontinuitet, te da sam među 33 igrača koja su obilježila taj klub.
Deset i pol godina igranja u Španjolskoj, može se smatrati pravim veteranom. Nitko od Hrvata nije toliko trajao u Španjolskoj, čak ni Davor Šuker i Alen Peternac. Zato je on dobra osoba da objasni zašto godinama nema puno hrvatskih nogometaša u Španjolskoj.
- Pitanje je dobro, često sam se sretao s tim. Španjolski je nogomet brz i dinamičan, nije se u njemu lako snaći i naviknuti se na njega. Osim toga, Španjolska je tradicionalno okrenuta prema južnoameričkim igračima, najviše Brazilcima i Argentincima. S druge strane, naši nogometaši više vole Njemačku ili Englesku, tamo se lakše uklope. Nemojte zaboraviti da su vrhunski hrvatski nogometaši skupi, kvaliteta nije jeftina, a španjolski klubovi više nisu tako financijski moćni. Da, određeno vrijeme bio sam jedini Hrvat u Španjolskoj. Kad sam stigao, mislim da je Robert Jarni bio u Las Palmasu, Peternac je još igrao.
Zna se da je Bilić bio želja i Zdravka Mamića prije nekoliko sezona.
- Zdravko je bio korektan i konkretan, ali nismo puno razgovarali o tome. Osim toga, nije to bilo prvi put, zvao me i prije deset godina, ali on je znao moje mišljenje i da ja neću obući Dinamov dres. Međutim, ja njegov rad cijenim i poštujem. Volio bih da i ostali naši klubovi, pogotovo Hajduk i Split, budu tako uspješni.
Bilić tvrdi da neće imati problema s igranjem u HNL-u.
- Tako je. Zašto ne bih bio motiviran? Treba se odužiti klubu koji me angažirao. Uvijek se planovi mogu izjaloviti, ali treba biti pošten pa će ti se vratiti. Istina je da sam igrao svugdje, Camp Nou, Santiago Bernabeu i da ne nabrajam dalje, ali odavde sam potekao i treba to cijeniti.