Ognjen Vukojević u četvrtak je otputovao u Innsbruck na pripreme kijevskog Dinama, jednog od dva najjača ukrajinska kluba, koji već dulje vrijeme živi u sjeni Šahtjora iz Donjecka.
Međutim, ovoga je ljeta vlasnik Grigorij Surkis osvježio klub Nikom Kranjčarom koji je devetogodišnja želja Dinamova predsjednika. Kada netko kupi igrača iz Premiershipa, riječ je o klubu ozbiljnih namjera.
Susret na jutarnjoj kavi u Mimicama, uoči puta, nije obećavao senzacionalne izjave. Međutim, Vukojević je vrlo zorno oslikao atmosferu u reprezentaciji, za koju su svi govorili da je “briljantna”, a zapravo se raskolila na dvije struje, na zadovoljne i “antibilićevce”, dio svlačionice koji je minute dobivao na kapaljku ili ih uopće nije dobio.
- Rezultat ne možemo ocijeniti pozitivno jer nismo prošli grupu. Međutim, satisfakcija je to što su dvije momčadi iz naše grupe, koje su tijesno bile ispred nas, u finalu Europskog prvenstva. Naročito su me oduševili Talijani, ono što su odigrali protiv nas 60 minuta, to je bio najbolji nogomet na Euru. Dakle, nije to bila naša slabost, nego talijanska moć. Uostalom, i oni priznaju da je to najbolje poluvrijeme koje je Italija ikad odigrala. Oduševili su me brzinom, dubinom, tehnikom, to nije Italija koju znamo iz prijašnjih utakmica. Naša je grupa zapravo bila grupa smrti. Odigrali smo tri vrlo dobre utakmice i ne pamtim kad sam se nakon poraza vratio kući, a da su kritike bile tako povoljne. U Bjelovaru, Zagrebu, Splitu i na Hvaru, svuda su nas tapšali i govorili: ‘Bravo, dečki, borili ste se, igrali ste pravi nogomet, niste uspjeli, Bože moj...’
Kakav je bio rastanak s Bilićem?
- Imali smo dva cilja: igrati što bolje zbog sebe i igrati za domovinu. Slaven je posljednji dan svima zahvalio za šest, odnosno osam godina koliko smo bili zajedno. Svatko ide svojim putem, rastanci su u nogometu neizbježni. Svjesni smo da idemo u vrlo teške kvalifikacije, dolazi novi izbornik, u Brazilu svi očekujemo boom, ulazimo u najbolje igračke godine. Iza nas su dva velika turnira, igramo u velikim klubovima. Slaven ide svojim putem, mi svojim...
Što kažete na izjave Joea Šimunića koji je vrlo otvoreno, bez dlake na jeziku, puno stvari spočitnuo bivšem izborniku?
- Svatko ima pravo na svoje mišljenje. O Niki Kranjčaru, Joeu Šimuniću i Eduardu mogu govoriti samo najbolje, oni su veliki igrači, a na turniru su potvrdili da su i veliki ljudi. Iza njih je više od 250 nastupa za Hrvatsku, puno su dali, niti jednom na EP-u nisu iskočili iz tračnica, niti su dali štofa za rušenje atmosfere. Za ponašanje na Euru skidam im kapu. Zaslužili su više minuta nego što su ih dobili, ali nisu zbog toga remetili mir. Izdržali su do kraja bez jedne jedine ružne riječi, a nakon turnira Joe je puknuo.
Što znači dolazak Nike Kranjčara u Dinamo?
- Surkis ga je htio još prošlog ljeta jer vjeruje da će Niko prekinuti dominaciju Šahtjora. Hoće Ligu prvaka, Niko je bio prvi pick, a kani dovesti još tri top-igrača. Godinu dana je lomio Daniela Levyja, Niko je dobio najbolje uvjete i svi smo sretni što smo dobili takvog igrača.
Niko Kranjčar će nakon “suživota” s Redknappom i Bilićem te neigranja na Euru, ali i ozljeda, napokon disati punim plućima.
- Od Nike očekujemo da uvede Dinamo u Ligu prvaka! Surkis mi je povjerio da je Niku želio dovesti još 2003. godine kad nam je zabio gol u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Uspio je devet godina poslije, ne i prekasno! Sad je u najboljim nogometnim godinama, nadam se da će nositi igru Dinama.
Karijeru ćete završiti u Ukrajini?
- Petu sam godinu u Ukrajini, još tri sezone sam vezan uz Dinamo. Kijev je europska metropola, ali želim odigrati posljednje dvije sezone u Engleskoj. Bilo je nekoliko upita, ta liga bi mi najviše odgovarala. Surkis je rekao: ‘Daj najbolje godine Dinamu, ja ću znati cijeniti tvoju lojalnost!’