Duboko me se dojmilo pismo Slobodne Dalmacije zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću. U potpisu je Davor Krile, kojega osobno ne poznam, ali, pismo je civilizirano, kulturno i nadahnuto napisano, iako je to gemišt gorčine i uglađenosti.
Tužnije od praznih tribina
“Izbrišite sa zidova u Zagrebu navijačku mržnju prema Splitu”, poručuje Krile, stavivši pod povećalo navijački mural u Utrinama, na kojemu, u kaosu ZG simbola, dominira razbijeni i na krov prevrnuti automobil, napola “otkinuta registracija splitskih oznaka”...
Tužan prizor, tužniji od praznih maksimirskih tribina, izgovara Krile svoju impresiju jednim žalosnim zagrebačkim četvrtkom, koji je ugasio još jedno nadanje modrog nogometnog navijača da će Dinamo uspravno preživjeti još jednu zagrebačku zimu. I traži od Bandića:
- Zatrpajte rovove destrukcije, jer znam kako se osjeća Renato Pandža, negdašnji novinar Slobodne Dalmacije, stanovnik Utrina, kvartovski lirik, dok prolazi pored spomenutog murala.
Divljaštvo i temperament
Potpisujem sve što je rekao Krile, jer sam i sâm umoran od netrpeljivosti sjevera i juga. Iako to nije hrvatska izmišljotina, takav je odnos Milana i Rima, Pariza i Marseillea, Hamburga i Münchena, svugdje ćete se susresti sa sličnim antagonizmom. Ali, nikad nisam prihvatio tvrdnje “vlaškouličanaca” da se incident u Zagrebu tretira kao “divljaštvo”, a u Splitu je to stvar “mediteranskog temperamenta”. Razbijeni izlog i uvredljivi grafit jednaki su pred zakonom, koji se bori za civilizirano ponašanje i na sjeveru i na jugu. I zato je Krile u pravu - izbrišite...
Nikada se ne bih oglasio zbog ovog članka, s kojim se doista slažem, da se nije dogodio Zagreb, tržnica Dolac, četvrtak, 17. prosinca i minus 11 stupnjeva Celzija. Sa 2000 BBB-a gledao sam utakmicu na video-zidu. Nisam želio biti među stotinjak povlaštenih, koji će u sablasnoj maksimirskoj tišini gledati sudar Dinama i Temišvara...
Svačega sam se nagledao. Dolac je gorio, molio se očenaš, palile su se svijeće na Kamenitim vratima, pljuvalo se po Uefi, Platiniju i Ajaxu, a kako Žuja “ima čudnu moć”, nekoliko njih se skinulo do gola na minus jedanaest, grijući se na vatri zapaljenih baklji. No, to je bila samo predigra...
U poluvremenu sam ušao u birtiju “Opatovina”. U jedan mali skučeni prostor naguralo se oko stotinu najtvrđih boysa.
Razočarani licemjernom igrom Ajaxa i nemoćnim Dinamovim nogometom, zapalili su baklju i dim je ispunio malu gostionicu, na kojoj je za šankom kašljao “gospon Žnidaršić”.
Ali, kuhano vino i “Žuja” su išli kao halva. Onda su ušli specijalci, ali je gospon vlasnik reagirao: “Dečki, sve je v redu, dečki su super...” A boysi, ponovit ću, jedna ozbiljna grupa, zapjevala je:
“...sve za ljubav što triba je žena, čovik i more,
sve za sriću što triba je dite iz ljubavi,
a ti znaš da ja nisam čovik od velikih riči,
nikad nisam moga ti reći da volim te,
al’ za Dinamo dao bih sve...”
Čini mi se da je to pjesma Dalmatinca Mladena Grdovića, pjevača osebujnog glasa i uništene jetre, deklariranog navijača Hajduka, čiju su pjesmu dinamovci prigrlili kao svoju.
Nogomet nije ni šah ni bridž, nogomet je igra gladijatora a ne salonski sport, a glas s tribina “gazi purgere ili tovare”, doista je samo stvar folklora. I zato na onom muralu nije prevrnuti auto “ogulinskih ili čakovečkih” tablica, jer pravi sportski rivalitet postoji samo između Zagreba, Splita i Rijeke, nogometni navijači nisu članovi akademija, a stadion nije “Lisinski”.
Zar i “ Riper” u svojoj lirici ne spominje “pivo, tučnjavu i nogomet” kao sinonime našeg doba. I zato nemojte biti uvrijeđeni...
On je ipak samo političar
Znam da BBB-i duboko poštuju borbu Torcide i često kažu: “Za razliku od nas, oni su za svoju borbu pridobili i narod”. Kao što se i BBB-i godinama bore protiv diktatura i samovolja. I narod je na njihovoj strani sve dok ne potegnu bejzbol palice, boksere, noževe i lance i dok se ne mlate u Korenici i Brinju. I tome treba stati na kraj.
A Vi, gospodine Krile, dobro znate da Bandić neće izbrisati onaj detalj s murala, on je, ipak, samo političar, koji računa i na Utrine...