Balić: Ostario sam, zato puno radim na sebi

KARLOVAC - Prvi je dojam, nije samo maska, nego odraz stvarnog stanja - Ivano Balić je u najboljim godinama. Kao staro vino, u reprezentaciji je od davne 2002., no nikad s većim samopouzdanjem nije putovao na neko veliko natjecanje.

- Super mi je, odličan sam, zdrav sam. Imao sam mali odmor, tek dva dana za Novu godinu u Splitu. Naravno, premalo je, dođeš doma, popiješ dva pića s prijateljima i moraš natrag. Ne žalim se, dobro se osjećam, pun sam optimizma uoči SP-a.

I Ivano je svjestan, pripreme su bile vrlo krtake, novi izbornik Goluža kaže - prekratke.

- Uvijek je tako, sada pogotovo, sva sreća da se znamo, znamo tko što može. U tom smislu su nam dvije pripremne utakmice u Parizu dovoljne. Da nam je samo neki dan, neki trening više, ipak bi bilo bolje. Da se malo više poradi na polukontri koje prošlih godina nije bilo. No, bit će i ovako dobro.

Nakon dugog niza godina nema više Červara, koliko je s novim izbornikom Golužom drugačije, bolje ili gore...

- Možda malo više radimo na obrani nego dosadašnjih godina, no u osnovi je sve po starom. Imali smo opet taj ‘feler’ s ozljedama, teže je bez Čupića i Sulića i Horvata, no navikli smo na to. Svaki put netko otpadne, uvijek nam fali i po tri-četiri igrača. No, sada je bitno da se na tome stane i da ozljeda više ne bude. Srećom, uvijek imamo igrače koji mogu uskočiti i nadam se da se to ni ovaj put neće previše osjetiti.

Jerko Matulić je novak za ‘sagu’ o Švedskoj...

- Dečko je dobar, može trčati tri dana i brz je skoro ko Zlaja (Horvat, nap. a.) i samo je pitanje kako će reagirati jer nema iskustva. Ipak je prvi put s nama. I zato su nam dobrodošle dvije utakmice na turniru u Parizu, da malo osjeti i da tu razbije tremu kako bi nam bio kadar pomoći. I prije su klinci dobro reagirali ( Štrlek, Čupić... kao novaci), pa se nadam da će i Matulić. Ima kvalitetu, da je nema, ne bi bio tu s nama, samo se treba potvrditi.

Kao i uvijek, skupina je na SP-u relativno teška...

- Rumunje znamo, s njima počinjemo. Treba ući u takmicu kao i u Karlovcu (nedavna uvjerljiva pobjeda u kvalifikacijama za Euro 34-22) i neće biti problema. Naravno, problema ne smije biti protiv Alžira i Australije. A onda slijedi ‘dar-mar’... Gadne utakmice sa Srbima i Dancima, pogotovo Dancima koji zapravo igraju na domaćem terenu jer su oni na ‘po ure’ od Malmeöa. Tada treba biti najbolji i prenijeti bodove pa nam je polufinale jako blizu. Makar, mi smo poznati po tome da se nikad ne zna do zadnje utakmice. Nije da mi to tako volimo, nismo mazohisti, nego se sve tako jednostavno namjesti. Da nam se kidaju živci, nama igračima i navijačima.

Polufinale je prvi cilj, kao i uvijek...

- Objektivno je tako. Ova reprezentacija opet nije loša i može se opet boriti za medalju. Da, i za zlato.

Sa Srbijom je opet na redu utakmica koja je više od utakmice...

- Nadam se samo da će navijanje biti u redu, sve će biti krcato i jednih i drugih. Vrlo su nezgodni, imaju vanjske pucače koji zabijaju i s deset metara. Igrat ćemo dublje, malo drugačije nego što inače igramo. Bit će to jako zanimljiva utakmica, no ipak samo jedna u nizu. To je samo sport.

Baš u Švedskoj, na EP-u 2002. pamtimo jedan poraz od Srbije i posljednje mjesto na Euru. Bilo je to Balićevo prvo veliko natjecanje...

- Jedan sam od rijetkih koji se toga sjeća. Zanimljivo - došlo je i to vrijeme. Da, samo je još Zrnić iz ove momčadi koji se toga sjeća. Samo smo nas dvojica bili, sjećam se da su nas Srbi razbili ko staru kantu. Izgubili smo i od Njemačke i od Švedske, no to su bili ‘kulturni’ porazi. Ovi su nas ubili. Neće to opet biti tako, nadam se. Treba to zaboraviti, a Zrna i ja pogotovo nećemo razmišljati o toj utakmici.

Kakav je ukupan pogled na suparnike na SP-u...

- Švedi su dobro igrali u Hrvatskoj 2009., no nisu bili ništa napravili, vidjet ćemo, gurat će ih publika, ulaze u krug favorita. Dakako, ostali su - Francuzi, Poljaci, mi, Danci. Stavio bih i Španjolce jer su dosta dobili sa Šterbikom na vratima. Island također. Kažete da su stari, bili su stari i lani u Austriji pa su uzeli broncu.

Godine očito nisu važne - treba biti realan, ali ni Ivano Balić više nije mlad...

- Hvala, hvala. Sva sreća pa je Tonči stariji od mene i nisam najveći Metuzalem. Da, on je najstariji. On, pa onda ja. Molio bih ovom prilikom i izbornika da za sljedeću akciju pozove još neke starije da se bolje osjećam. Nema veze što sam u godinama, bitno je da se dobro osjećam, dobro i radim i u klubu i u reprezentaciji.

Upućeni iz struke kažu da Balić danas više radi na sebi. Više nego ikada...

- Zli jezici, no mora se, neki od nas koji smo bliže kraju nego početku karijere. Šalim se, radio sam ja i u Španjolskoj, no bio sam daleko pa to mnogi nisu vidjeli. Tko je tada mogao vidjeti da dolazim na trening sat-dva prije početka... Već četiri-pet godina radim po posebnom programu. Nije sve u talentu, moraš raditi jer se rukomet promijenio. Ima toliko ‘mrcina’ koji te stalno ubijaju i ako nisi potpuno spreman, lako se ozlijediš. Sve je lako kad si mlad, sve lakše preboliš. Ako preskočiš koji trening, sve se nadoknadi voljom i željom, a kad si stariji, baš se moraš održavati jer inače nemaš šanse.

Dokad se Ivano misli održavati?

- Sve dok imam volju. Još je imam, nadam se da će me to još dugo držati. No, može me i sutra ‘puknut’ i reći ću dosta, a onda ću otići nešto drugo raditi. A što? Ne znam, ići ću u ribu.

Ivan Čupić je rekao, nakon što je zbog ozljede otpao - samo da Balić bude pravi. Bolje da se pet drugih ozlijedi nego on...

- Hvala, hvala, opet... No, nije baš tako, što tu mogu reći? Nije sve na meni, svi trebamo biti dobri, obrana mora biti opet ta koja će donijeti rezultat - a obranu igra momčad.

Hoće li Ivano u Švedskoj ponuditi neki novi imidž, mnogi se sjećaju mladog Ivana iz Portugala, kratke kose i uredno obrijana...

- Imidž više neću mijenjati dok se ne ostavim rukometa. Ne, nema šanse. Drago mi je da vam se sviđam, no nemate šanse, niste moj tip...

Ivano je svojedobno rekao da će se ošišati na kratko osvoji li Ligu prvaka...

- To je drugo, ta ponuda još stoji, no ne vrijedi u slučaju osvajanja naslova prvaka svijeta. To je samo za Ligu prvaka, od toga nisam odustao.

Posebnih ‘ekshibicija’, dakle, neće biti za eventualno svjetsko zlato. No, ako ipak konačno opet dođe, kako će ga Balić proslaviti?

- Uživat ću u njemu godinu dana... Imali smo lani na Euru u Austriji Francuze u finalu, bili smo jako blizu, možda ćemo ih sada srediti...

Ukupno je za Ivana 2010. bila dobra...

- Na Euru smo uzeli opet srebro, u klubu smo bili dobri, a onda se pogubili u Ligi prvaka, nismo uhvatili ritam. Igrali smo loše s jakim suparnicima i ispali od Barcelone. U novoj klupskoj sezoni igramo bolje, trenira se bolje. Ljudi u klubu trebaju biti zadovoljni, vidjet ćemo poslije Švedske dokle ćemo u Europi dogurati.

Ivano se nada još boljoj 2011.

- Želim svim ljudima samo da budu zdravi, sve je ostalo manje važno. Nadam se da ćemo mi rukometaši opet prvi od sportaša razveseliti ljude u Hrvatskoj. Da se opet radujemo zajedno - nismo odavno.

Balić je sav u svom poslu, o sinu Dini nije želio govoriti. O privatnom životu uopće...

- Pustite malog i osobni život, to nije za sportski razgovor uoči odlaska na SP...