Bilo je ljudi na tribini kao da je utakmica. Makar je bilo predavanja koja su izazvala ovacije publike prethodnih dana, ipak je činjenica da predavanje drži Ivano Balićsve ponukala na dolazak. Ali ostao je dosljedan sebi. Radi puno, priča malo i svi mu plješću. Treba to moći.
Simpatično mi je bilo vidjeti Babića i Balića u takvim situacijama. Treneri, trening i uvijek vratim film da im taj trening nije bio omiljeni sport. Ali sve se s vremenom promijenilo, pa i oni. Bravo!
Što će to njemu uopće?
Tema je bila “Metodika i suradnja igrača u fazi napada”, a otvorio je u svom stilu Ivano.
- Ja nemam licence pa ću dat’ Željku da objasni stvari, a ako jedan dan uspijem srediti licencu nadam se da ću i ja dobiti svojih pet minuta.
Pa je dodao dok se publika smijala…
- Nadam se da će biti zabavno, ima dobrih stvari i da će vam poslužiti u karijeri.
To nesumnjivo. E sad pitanje što njemu znači licenca uopće, osim da su pravila pravila i postoje zato da ih se poštuje. Makar bi licence mogao izdavati sam svim ostalima. Potpisujemo, ne za sve, ali za njega - da. Možda bi on mogao dobiti “preko veze”.
A onda se Balić povukao na klupu i predao mikrofon izborniku Željku Babiću koji je rekao:
- Zašto je Ivano bio najbolji? Zato što je donosio odluke kada je bilo najvažnije, najbrže i najtočnije. To je osobina velikih igrača.
Točno, nešto od toga se trenira, što je želio pokazati, ali s nečim se i rodiš, jer da se samo trenira svi bi bili Balić, a nisu.
I onda su uz pomoć klinaca krenule vježbe, zanimljive. Dodaš loptu, kažeš ime, spojiti dvije radnje... nije bilo lako pod pritiskom, isto kao i s dva dodavanja riješiti put do gola pod pritiskom obrane. No, dobro je vidjeti da se radi u smjeru toga da mladići saznaju suštinu rukometa. Doduše, te neke stvari nekad su se učile pod normalno, danas se u dosta slučajeva preskaču, pod normalno, pa nekad imamo taktički nesavršene igrače, specijalce što polako postaje kategorija koja izumire. Rukomet ide naprijed, svi su jaki, svi su brzi, a pobjeđivat će onaj koji najbrže misli. Dobro je da pokazujemo da idemo u tom smjeru.
Fina je navlakuša bila
To je ona priča o izbjegavanju šablone na kojoj inzistira Balić otkad je preuzeo ulogu koordinatora mladih selekcija. Razmišljati u igri, nego kretanjem otvoriti mogućnosti da bi sve izgledalo bolje. Eh sad, naći takvu savršenu momčad koja razmišlja i može, to bi se zvalo - savršen posao, a poznavajući Balića on tome teži. I treba ga u tome podržati.
Šteta je samo da Balić nije bio na terenu uz Babića dok je izbornik objašnjavao, da slika bude potpunija i bolja, a i klincima bi bilo drže. No, naš samozatajni Ivano čeka licencu. Dajte mu je što prije.
- E, fina je vidim navlakuša bila, moje ime je netko stavio, vi ste pomislili... - kaže Ivano nakon svega.
No, nije bila greška. Pljesak publike je sve rekao. Nekad su i dvije rečenice dosta. Kuži on to, a tek kad dobije licencu...