ZAGREB - Oni su novi supermeni u Formuli 1. Prošli su poseban kondicijski program u kampu Bisham Abbey gdje su se pripremali nogometaši Barcelone i Manchester Uniteda, tenisači Tim Henman i Andy Murray te britanski sportaši za Olimpijske igre, uvježbavaju svoju koreografiju svaki dan puna četiri mjeseca i sada su spremni promjeniti gume na bolidu za nešto više od tri sekunde.
Dok vi nabrojite jedan-dva-tri, Vettel je stao u boks, stavio nove gume i odjurio natrag na stazu. 17 izdrilanih vojnika u Red Bullovim kombinezonima izvježbalo je ovo do savršenstva, iza njih su hektolitri prolivena znoja i beskonačno puno ponavljanja jer u Formuli 1 vrijeme je sve.
Vrhunske momčadi troše milijune i milijune eura kako bi vrijeme kruga poboljšali za par desetinki, a utrka se sada preselila i u boksove.
- Do ove sezone boravak u boksovima uvelike je ovisio o količini goriva koju ste željeli natočiti. Sada toga nema, pa sve ovisi o brzini vaših mehaničara. Za koliko su vremena sposobni skinuti četiri gume, staviti četiri nove i pustiti bolid natrag u akciju - pojašnjava šef momčad Red Bull Christian Horner čiji su mehaničari u četiri mjeseca postali pravi leteći bikovi kao da svakodnevno piju heltolitre poznatog pića čije ime momčad nosi.
Od studenoga mehaničari Red Bulla imali su pravu vojničku disciplinu. Program priprema izrađen im je u trening kampu britanskih olimpijaca. Svaki dan je na meniju bila teretana, potom su u bazi u Milton Keynesu u 12 i u 16 sati imali uvježbavanje ulaska u boks i onda navečer još jedanput teretana.
Rezultati koji su na kraju priprema postignuti su zastrašujući. Red Bullovi mehaničari sposobni su promijeniti gume na statičnom bolidu za 1,8 sekunda, dok su u pravim uvjetima, na utrci, ipak malo sporiji. Treba im nešto više od tri sekunde.
- Kada se sjetim lanjskih sezona, te mi promjene izgledaju kao usporeni film. Što i jesu jer skratili smo vrijeme za par sekundi. Izgleda malo, ali tako se dobijaju utrke, kaže Ole Schack, jedan od Red Bullovih “marinaca”.
Rade i 15 sati na dan, vozači ih mogu pregaziti i sve to za par tisuća eura mjesečno
Rad u Formuli 1 posao je iz snova. Putovanje u sve dijelove svijeta, plaćeni svi putni troškovi, druženje s najvećim svjetskim facama, sve je uključeno. Da, ako niste mehaničar. Njih televizija pokaže samo ako nešto gadno pogriješe, ako ih neki od vozača poput Nakajime pregazi.
Oni od svega glamura u oktanskom cirkusu vide samo aerodrom, hotel i stazu. Na posao uoči Grand Prix vikenda dolaze već u četvrtak u osam ujutro, a u udarne dane, u subotu i nedjelju, na stazi su od šest ujutro do devet navečer. Posao je naporan i ne bogzna kako plaćen. Naravno, u okvirima Formule 1 gdje se vrte milijarde. Mehaničari su daleko do toga. Ovisno o mjestu u hijerarhiji zarađuju između 50 i 100 tisuća eura godišnje.
- Većina nije ovdje zbog novca. Mi smo ovisnici o utrkama. Čim čujem zvuk bolid, zaboravim na odvojenost od obitelji, više od 140 dana provedenih godišnje na putu i zanima me samo jedno. Da moj vozač postigne što bolji rezultat - priča jedan od članova Renaultove ekipe.