Recimo, Federer. Tek kad se oporavio, javnost je doznala da je imao blagi oblik mononukleoze. On se, doduše, nije morao previše skrivati jer je rijetko pauzirao, ali i to malo je uglavnom bilo gurnuto pod tepih. Dok se zrak nije raščistio.
Rafael Nadal je, na žalost, drukčija priča. Ono što se događa 26-godišnjem Španjolcu počelo je ozljedom koljena koja je s vremenom s jednog prešla na drugo. A ovo što se danas događa, pokušaj je Rafaela Nadala da spasi karijeru Rafaela Nadala. Iako se tu, zapravo i nema što spašavati. Davno je ta karijera dotakla zvijezde.
Ide vrijeme, Nadal se sve češće ne osjeća najbolje, ali to uglavnom nosi u sebi. I nada se da će sve jednog dana nestati i on će opet biti slobodan. Slobodan igrati - bez bolova.
Svi koji su pažljivo, ili između redaka, pročitali Nadalovu izjavu uoči nastupa u Abu Dhabiju i nešto prije nego što je otkazao Abu Dhabi, sve su shvatili. Koljena su dobro, dobio je dozvolu, ali mora biti oprezan. Krenuti polako. Jer, eto, dugo nije igrao.
Onda je otkazao Abu Dhabi zbog viroze. Viroze, želučane viroze praćene visokom temperaturom. Pa mu je zabranjeno sedam dana pogledati reket. I kad je tako, što će u Dohu i Australiju, pogotovo Melbourne, u kojem se igra na mogućih pet setova. Gubitak vremena.I zato tu priču možete prihvatiti s velikom ogradom. Priču o virozi. Nadal zna da više nema previše vremena i radi sve kako bi spasio karijeru. Dramatično ili ne - to je istina.
A Nadal od Wimbledona nije igrao. I još neće. Barem do kraja veljače i turnira u Acapulcu. Ali on i dalje tvrdi da su koljena dobro. A nisu. Priča o Nadalu u najuglednijem španjolskom dnevniku El Paisu opisivala je čovjeka "koji izgleda potrošeno". S obzirom na to da je igrao kad nije smio. I s bolovima. Sve dok glava nije rekla - ne.
Nadal nikad na nogama nije bio toliko lagan kao Federer. Nije "plesao" po terenu. Njegova su koljena proizvod njegova načina i prilično fizikalnog pristupa. I zato Rafael Nadal neće igrati do tridesete.