Hrvatska nogometna reprezentacija dosad je samo jednom bila prisiljena od Fife ili Uefe tražiti izmjenu popisa 22 ili 23 prijavljena igrača za završni svjetski ili kontinentalni turnir, ali prethodni put otpadanje člana prvih 11 nije izazvalo takav šok kao sada Olićevo.
Podsjećamo, naši su 2004. već trenirali u Portugalu kad je kvadriceps ozlijedio naš prvi vratar Pletikosa, ali kako se Butinu ionako doživljavalo jednakopravnim, a kao zapeta puška čekao je i debitant Didulica, naknadno simboličko pozivanje Vasilja kao trećeg čuvara mreže i promocija Butine u ‘jedinicu’ nije shvaćeno kao neki hendikep. U Olićevu slučaju radi se o napadaču koji je bio ključan u mnogim pobjedama reprezentacije i neovisno o medijskim spekulacijama ili dojmovima s treninga opcija za start protiv Irske, s Mandžukićem kao u Istanbulu ili Eduardom kao na Wembleyu.
Olićevi pogoci odluke
Na stranu pogoci odluke protiv Italije 2002, Bugarske 2003, Engleske 2007, Njemačke 2008. ili Turske 2011, Ola je primjerice iznudio 11-erac za startnu pobjedu protv Austrije 2008, svojom trkom i agresivnošću izlu- đivao je suparnike, a ne zaboravimo koliko je Hrvatskoj nedostajao protiv Grčke u Pireju...
Samo je Eduardov izostanak s Eura 2008 bio veći kvalitativni nedostatak hrvatskoj vrsti, jer radilo se o najboljem strijelcu kvalifikacija koji se baš bio etablirao u Arsenalu. Upravo je naš posljedji dvoboj u Norveškoj, kad se ozlijedio Olić, pokazao koliko je Eduardo neophodan i koliko idealan za stil igre hrvatske reprezentacije.
Eduardo se te za njega nesretne 2008. ozlijedio 23. veljače, nakon čega je malotko vjerovao da Hrvatska bez njega uopće može proći skupinu s Njemačkom, Poljskom i domaćinom Austrijom, pa ipak, naši su, igrajući od 2. kola s petoricom vezista i jednom špicom (Olićem!) ostvarili sve tri pobjede i sekunde su je dijelile od polufinala.
Ćiro potjerao Cvitu
Slično je bilo i 1998, kad se dva mjeseca prije SP-a ozlijedio Bokšić, a s priprema je tadašnji izbornik Blažević potjerao Cvitanovića. Bokšić je sličan Oliću samo po tome da je bio igrač kojemu treba lopta u prostor, a ne u noge kao primjerice Šukeru, no Boku je odlično zamijenio Vlaović i Hrvatska je naposljetku osvojila do danas nedostižnu broncu, Ćiro danas s pravom sebe okrivljuje što nije dospjela do finala i možebitnog naslova...
Cico zaboravio igrače
Bez Bokšića je Hrvatska praktički odigrala i Euro 1996: na startu protiv Turske u 73. minuti ga je zamijenio Vlaović, junak nakon pogotka u 86, a Boki je dijagnosticirana viroza i više nije korišten, iako je kasnije priznao da se zapravo inatio Ćiri. Nije više bitno, Hrvatska je ostala bez polufinala ponajviše zbog švedskog suca Sundella protiv Njemačke...
Bez igrača iz početnih 11 ostao je i Jozić uoči SP-a 2002 i to tada najboljeg hrvatskog nogometaša Tudora kojeg je klub poslao na operaciju Ahilove tetive, no tada Hrvatska nije prošla skupinu ponajviše zbog loše igre u napadu s Meksikom i Ekvadorom.
Jedino uoči SP-a 2006. nije bilo otkaza zbog ozljeda, bilo je viroze na pripremama i zaboravnosti izbornika Kranjčara (Petrić, Eduardo i Ćorluka su dva mjeseca poslije postali ključni igrači reprezentacije pod Bilićem, dakle, trebali su biti i u Njemačkoj!), a jedino uoči skorašnjeg Eura Hrvatska ostaje bez čak dvojice potencijalnih startera (Lovren, Olić).