Psi nisu znali ništa o tome - znali su da im nije lijepo, ni toplo, a nisu ni siti, no nisu razumijevali dubinu problema u kojem su se nalazili. Ljudi koji su dnevno plaćali 50 eura za svakog od njih (to je cijena za udruge, za pojedince je 85 eura) mislili su da je tamo sve u redu. Više ili manje. No, očito nitko nije nogom kročio na to imanje i provjerio kako psi tamo zaista žive.
Sve dok nije došla policija.
O horor pansionu za pse veterinarska inspektorica javila je zaposlenicima osječkog azila, koji su odmah otišli tamo. Kažu, muka im je od onog što su vidjeli. Tijekom godina nagledali su se oni kojekakvih uvjeta u kojima su živjeli psi psihički nestabilnih ljudi, no da tako mogu živjeti psi u pansionu nisu ni mogli zamisliti.
- Nama je muka od ovoga, a kako je tek bilo psima živjeti tamo. Kao, spašeni su s ulice i smješteni u pansion, ali mislim da zapravo nisu, da bi im bolje bilo na cesti. Onda znate kako je bilo tamo. Ne pretjerujem kad kažem da je to pseći pakao. Bilo je negdje dvadesetak pasa u tom dvorištu. Kako su izgledali? Evo, ne mogu ljepše reći nego: u govnima i smeću. U zdjelicama za hranu i vodu su bila govna i mokraća, odvratno - priča nam volonterka azila.
Opisuje dalje horor kojeg je vidjela: boksevi u kojima su psi živjeli i koje očito nikad nisu napustili su sklepani od koječega, pod je gol, sve je puno vlage i prljavštine. U šupama, kojih ima nekoliko, su bili psi. Ispred kuće hrpa govana, doslovno. Horor.
- Mi smo očitali čipove za nekih 20 pasa, kojima smo mogli prići, ali je bilo onih kojima fizički nismo mogli ni blizu, jer su zaključani po svinjcima. Jeza. Vlasnica svega toga je inspektorici kasnije predala podatke o psima i ispostavilo se da su skoro svi psi u tom hororu čipirani na udruge, koje su plaćale da bi psi bili na sigurnom, da bi se o njima brinulo - kaže nam volonterka i pojašnjava kako članovi tih udruga nisu imali gdje sa psima, pa su ih tamo smjestili i za to platili. Nikad, očito, nisu zavirili u smještaj. Taj pak nije bio registriran, nego je vlasnica sve radila ‘na crno‘.
- Predali smo kaznenu prijavu, dalje je na institucijama. Većina pasa je iz tog horora odmah preseljena, došli su iz udruga po njih. Mi smo primili Medu i Loru. No, nijedan od pasa koji su tamo bili taoci nečijih groznih apetita nije bio iz Osijeka. Dolaze onih iz tužnijih gradova i sela gdje pojedinci pomažu, ali vlasti ne i onda to završava ovako. Ni gradovi i općine ne poštuju zakone - pojasnila nam je zaposlenica azila.
Pansion iz noćnih mora otkrila je članica Pokreta za životinje. Ona je bila ta koja je sve snimila, a onda i pozvala policiju.
- Bio je to jeftin ‘privremenac‘, ali bez sunca i mjeseca za pse zatvorene unutar kuća i tavana. Psi kada su jednom ušli u horor pansion vjerojatno nikada nisu izašli iz njega, jer seljani nikada nisu vidjeli da netko šeta te pse - kažu iz Pokreta za životinje.