Grčki otok Zakintos , poznat po mletačkim ruševinama i tirkiznom moru, pod istragom je vlasti u Ateni zato što je prošle godine čak 1,8 posto stanovnika primalo socijalnu pomoć za slijepe osobe. Riječ je o postotku devet puta većem od prosjeka sličnih europskih zemalja, a među primateljima pomoći otkriveni su otočki taksist te jedan lovac na ptice, piše Wall Street Journal . Kako stvari stoje, niti stotinu od čak sedamsto prijavljenih nije bilo slijepo.
Hajka na prevarante
Spomenuti otok, objavilo je ministarstvo zdravstva, nije usamljen slučaj u Grčkoj. Lažni invalidi žive diljem zemlje, a na njih godišnje odlaze stotine milijuna eura. Hajka na njih počela je ove godine zbog pritiska međunarodnih vjerovnika i golemog vanjskog duga. U zamjenu za novi inozemni kredit, grčka je vlada pristala srezati socijalna davanja za 555 milijuna eura do sredine 2013. Atena je zato zatražila da se sve osobe s invaliditetom osobno ili putem predstavnika upišu u državni registar. Čak 37.000 ljudi, ili svaki šesti korisnik pomoći iz 2011. godine, nije se pojavio na upisu u glavnom gradu. Neki od njih možda su zaista bili spriječeni, no ministarstvo tvrdi da razlika prijavljenih pokazuje kako je riječ o lažnim invalidima.
Za pomoć osobama s posebnim potrebama, navelo je isto ministarstvo, godišnje se izdvajaju 6,2 milijarde eura. Ako se računa sa 37.000 lažnih invalida, to znači da se godišnje 110 milijuna eura podijeli osobama kojima beneficije ne pripadaju.
Testiranje vida u Ateni
Što se tiče Zakintosa, samo 190 od čak 700 osoba, koliko ih je godinu ranije tražilo socijalnu pomoć za slijepe, došlo se prijaviti u državni registar. Istraga o otočanima koji ne vide počela je početkom 2011., kad je dužnost gradonačelnika preuzeo Stelios Bozikis. Njegov pomoćnik Timotheos Zontos naišao je na popis korisnika pomoći za slijepe i primijetio kako su na njemu neki njegovi poznanici.
- Na otoku živi 39.000, a za neke znate jesu li slijepi ili nisu. Neki od njih nisu mogli biti slijepi - rekao je Zontos. Ured gradonačelnika zatražio je od svih slijepih osoba testiranje u bolnici u Ateni ako žele nastaviti primati pomoć. Pozivu se odazvalo tek stotinu ljudi od kojih je samo polovica dokazala da je slijepa.
Primjer Zakintosa možda je najekstremniji, no diljem zemlje istražuju se optužbe kako su mnogi građani na temelju jednog “hendikepa” podnosili nekoliko zahtjeva ili su isplate dobivali na račun preminulih osoba. Neki liječnici optuženi su za izdavanje lažnih dijagnoza u zamjenu za novac, a neki lokalni političari da su potpisivali socijalnu pomoć u zamjenu za glasove. Ministarstvo zdravstva objavilo je kako je državnom tužiteljstvu proslijedilo informacije o regijama gdje se sumnja na najveći broj lažnih zahtjeva.
Grčki mediji raspisali su se, pak, kako je grčkim birokratima tek nakon pritiska izvana postalo sumnjivo što regija Viotia ima tako visok postotak astmatičara, a svaki pet primatelj pomoći za mentalno zaostale na otocima Dodekaneza živi u malenoj općini Kalymnos. Nikome prije nije bilo čudno što je (pre)velik broj primatelja invalidske mirovine za osobe s ozbiljnim tjelesnim invaliditetom u Elefsini, u zapadnoj Atici, imao potvrdu jedne te iste klinike. Zvono za uzbunu nije se oglasilo ni 2010., kad je tadašnja regionalna vlast u Solunu u jednom valu izdala 1157 potvrda primateljima socijalne pomoći za osobe s ozbiljnim tjelesnim invaliditetom.
Slijepi vozači
Sada se otkriva kako su neki slijepci pomagali ispuniti formulare za pomoć drugim slijepcima u Ateni te kako je 50 primatelja pomoći za slijepe u Periji imalo vozačku dozvolu. Otkrivena je žena koja je primila 17.000 eura na račun umrle slijepe majke te 40 osoba na Kreti koje su također “zaboravile” prijaviti smrt bliskih osoba primatelja socijalne pomoći. Postoje slučajevi ginekologa koji su muškarcima potpisivali liječnička uvjeranja o astmi i specijalista za pluća koji su izdavali potvrde o mentalnoj retardaciji.
Otočni oftalmolog: Hendikep smo tumačili malo šire...
Glavni oftalmolog na Zakintosu Nikolaos Vartzelis dao je ostavku nakon izbijanja skandala, no demantirao je optužbe da je primao mito za lažna liječnička uvjerenja.
- Postoje osobe koje se namaju na koga osloniti i nemaju što jesti. Možda se u takvim slučajevima sljepoća tumačila nešto šire nego što je uobičajeno, no sve je bilo u okviru zakona - izjavio je Vartzelis. Jedna starica na otoku ispričala je kako prima pomoć iako nije slijepa. Ipak, rekla je da jako slabo vidi. - Ne bih mogla preživjeti sa svojih 300 eura mirovine da svaki drugi mjesec na račun pomoći ne primam 724 eura te da nemam popust na račun za struju - rekla je. Nije odgovorila je li za potvrdu morala dati mito.
Sličnih prmijera može se naći po cijeloj Grčkoj, a nakon krize isplivavaju gotovo svakdonevno. Tako je primjericu u Solunu, broj primatelja nekog oblika naknade za invalidnost 2011. godine premašivao 13.000. Do te je godine stalno rastao, a onda su državne službe pozvale sve primatelje na ponovni pregled. Pozvu su se odazvale samo 1343 osobe.