Istražitelji i dalje pokušavaju složiti mozaik oko posljednjih dana pokojnog Baslerova menadžera Željka Domljanovića (42) , a najveća je enigma gdje se nalazio od 21. veljače, kada je prijavljen njegov nestanak, pa do 27. veljače, što je službeno ustanovljen datum smrti.
Domljanovićevo tijelo pronađeno je 1. ožujka u njegovoj Škodi Fabiji, u moru kod trajektnog pristaništa Žigljen na otoku Pagu. Obdukcijom je ustanovljeno da je tijelo u moru bilo oko tri dana te je službenim datumom smrti utvrđen 27. veljače.
To stvara vremensku rupu od punih šest dana te se ne može sa sigurnošću reći gdje se Domljanović nalazio prije nego što je, kako se nagađa, ubijen. Kada je tijelo pronađeno, ličko-senjska policija izvijestila je da na njemu nema tragova nasilja, no obdukcija je pokazala da je Domljanović preminuo zbog jednog snažnog udarca u glavu s desne strane, poviše sljepoočnice. Na tijelu, osim jedne manje ogrebotine na zatiljku, nisu pronađeni drugi tragovi (poput tragova vezivanja i sl.) koji bi mogli poslužiti istražiteljima. Položaj tijela nedvojbeno je ukazivao na to da Domljanović nije ubijen znatno prije pada u more, ali se nije ni utopio, jer u plućima nije pronađena voda.
Kako je teško da bi takve ozljede glave nastale prilikom udarca o, recimo, vjetrobransko staklo pri padu automobila u more, jer su s desne strane, a tijelo je bilo vezano pojasom, počelo se sumnjati da je Domljanović žrtva ubojstva. Uz to, mnogo je sumnjivih činjenica koje na prvi pogled nemaju smisla.
Za početak, Domljanovićevi kolege i obitelj znali su da mu je automobil tog dana “na rezervi” s benzinom. Prema evidencijama benzinskih postaja, Domljanović nije uočen ni na jednoj, a nema ni traga o plaćanju benzina kreditnom karticom. Pitanje je, stoga, kako je uspio prijeći nekoliko stotina kilometara od Splita do Paga bez goriva, odnosno, tko je točio i platio gorivo.
Još je jedna nelogičnost u mjestu pronalaska. Pokojni menadžer nije imao nikakve veze s otokom Pagom, slobodne trenutke često je pak provodio na Korčuli, na kojoj su ga bezuspješno tražili i policajci.
Zanimljivo je i da je automobil u trenutku pada u more bio ugašen, a da u blizini nema nizbrdica, pa je pitanje je li netko “pomogao” automobilu da se surva u more kod pristaništa. Sva su vrata i prozori bili zatvoreni, osim prtljažnika koji je bio otvoren. U pepeljari su bile dvije SIM kartice i mobitel rastavljen od baterije, što objašnjava zašto signal uređaja nije lociran, a nađena je i jedna kartica za telefonsku govornicu. Je li i s kime Domljanović tih dana kontaktirao ostalo je nepoznanica. Stvar dodatno otežava činjenica da su tijelo i automobil proveli najmanje dva dana u moru, zbog čega je možda uništen dio vrijednih materijalnih tragova.
Tijekom prve obdukcije vještakinja dr. Ana Krvavica nije izuzela uzorke za toksikološku analizu pa je obitelj zatražila da se učini još jedna obdukcija koju je napravio dr. Antonio Alujević iz KBC-a Split na dan pokopa, 6. ožujka. Nalazi te obdukcije još nisu poznati.
Postavlja se i pitanje motiva. Prema iskazima obitelji, prijatelja i kolega, pokojni Domljanović bio je nekonfliktna osoba koja nije imala neprijatelja. Splitom se govorilo o njegovim kockarskim dugovima, no teško da bi to mogao biti motiv s obzirom na to da je “kockao” uglavnom preko interneta, i to s manjim iznosima. Nije se žalio na druge probleme.
Zašto Fabia nije odmah izvučena?
Prema pisanju splitskog dnevnika Slobodna Dalmacija , neimenovani ribič primijetio je automobil u moru te srijede, 27. veljače, na dan Domljanovićeve smrti. Obavijestio je posadu trajekta i osoblje kioska za prodaju karata, no nitko nije ništa učinio.
- Pogledao je s visine i rekao da je to bicikl. To me razočaralo - ispričao je muškarac novinaru.
Da su tijelo i automobil izvučeni istog dana, šanse za kvalitetnije izuzimanje tragova bile bi značajno bolje, a samim time i istraga bi mogla brže doći do važnih informacija. Neobično je i to što podvozje automobila, koji se u moru prevrnuo na krov, nije bilo oštećeno, što upućuje da se automobil u more survao dovoljnom brzinom da preleti rub obale.