Novac ga je preko noći učinio junakom ljubavnog romana, dao mu vitku atletsku figuru, baršunasti bariton, čeličnoplave oči, guste zlaćane uvojke, dražesnu rupicu na čvrstoj, kao isklesanoj bradi i osobne dokumente na ime Bernard.
Kad se Željko Kerum domogao para, došao je sasvim nesnosan. Neočekivano dobar promet tjestenine po 3,99 u njegovim dućanima čudesno ga je pretvorio u političara, filozofa, znanstvenika, skladatelja, glumca, filmskog redatelja, književnog kritičara, odvjetnika, arhitekta, stand up komičara, ugostitelja, boksačkog šampiona i virtuoznog ljubavnika. Sve je taj odjednom znao, ništa mu nije bilo nedohvatljivo. Premda je završio samo srednju građevinsku, a ni u tamo ga profesori nisu pamtili kao specijalno bistrog, bogatstvo mu je dalo renesansnu širinu i samim nebesima možemo zahvaliti da mu je posao u međuvremenu nešto lošije krenuo, inače bi Željko Kerum vjerojatno već i pjevao na Euroviziji ili postavio novi dvoranski svjetski rekord u skoku s motkom. Jedan, kažu, poslovni čovjek na trenutke se pretvarao u slaboumnika kojemu bi sud trebao oduzeti poslovnu sposobnost i imenovati skrbnika.
Radikalan primjer
On je nešto radikalan primjer, ali ima ih još. Posljednjih nekoliko godina u našim se društvenim kronikama pojavljuje tako jedan Milan Popović kojega zovu kraljem bakra. Ne znam točno što to znači, nešto me i iznenađuje da je bakru naročito unosan, nikad ne bih rekao da se džezve tako dobro prodaju, ali srpski biznismen je nesumnjivo uspješan, u svakom smislu. Krenula ga je i para i žene. Prvo je oženio jednu estradnu zvijezdu, a sada, pričaju, ima nježnu romansu s drugom. Dobro, afera s drugom možda i nije sasvim istinita, no on se nije potrudio rasvijetliti situaciju, već se samo dvosmisleno smijulji. Očito mu godi kada mediji potanko bilježe njegove ljubavne zgode. Angažirao je čak glasnogovornicu, koliko god vam to čudno zvučalo, on drži na plaći ženu koja s vremena na vrijeme izađe pred novinare da objasni koga je gospodin Popović jebao.
Pojava je, osim toga, dodatno neugodnija i neumjesnija jer kralj bakra nema baš malo godina. Starom je konju za koji mjesec pedeset, a tužno je, složit ćemo se, kad se netko u pedesetoj razmeće zavodničkim podvizima i trči niz Knez Mihajlovu raskopčanog šlica razdragano mlatarajući onom stvari, pa i kada se radi o bogatim biznismenima, koji su u mladosti neumorno radili, pa nisu dospjeli realizirati svoje erotske fantazije s pjevačicama dok se posao s džezvama nije razmahao.
Erotska veselja
Dođe jedno vrijeme kad muškarcima takve stvari naprosto ne priliče, barem zbog djece koja su krenula u školu, a vršnjaci su okrutni. Mališani ne podnose najbolje kad čitav razred na velikom odmoru iz časopisa Story čita koga im je tata, što se reče, smuvao. Takvo hvalisanje možete eventualno dopustiti mulcima. Dvadesetogodišnjacima ćete oprostiti kad se došaptavaju i gurkaju gledajući žene, ali uskoro i oni, obično na neugodan, koji put i nasilan način, šakom po zubima od kakvog ljutitog i naprasitog oca ili brata, nauče lekciju. O tome se ne govori.
Ne kažem da se ne radi. Bože sačuvaj, erotska su veselja dopuštena, pa i preporučena starijima kao i mlađima. Nema baš nikakvog razloga da i pedesetogodišnjaci ili šezdesetogodišnjaci, osobito s današnjim ljekarničkim dostignućima, nemaju uredan, krepak i raznovrstan spolni život, pustopašno se troše s pjevačicama, glumicama, hostesama i frizerskim pomoćnicama, ali zašto bi, pobogu, itko osim njih i njihovih zakonitih ili nezakonitih partnerica trebao znati za to?
Možda sam staromodan, ali odrasli bi muškarci, po mom sudu, morali biti tvrdo, neumoljivo diskretni. Muškarac, ako je muškarac, mora znati šutjeti. Gospoda u godinama naprosto su otkrila kako je seks već i sam po sebi senzacionalno zabavan i ne treba im dodatni cirkus u javnosti ili, još gore, novinama. Od takvoga nekoga nikad nećete čuti da ima ljubavnicu, ili da se netko drugi po hotelskim sobama sastaje s gospođicama. Pa i ako imate saznanja o tome, poštovat ćete jedan nepisani, ali drevni zakon, džentlmensku omertu. Čuvat ćete to za sebe najprije zbog ugleda žene, jer u našoj poganoj, patrijarhalnoj sredini njih takve priče uvijek užasnije pogađaju.
Ofarbana kosa
Ja ne pitam te stvari, ne želim ih ni čuti, a ako je tkogod znatiželjan, nemam pojma, i stvarno me živcira da je svijet postao tako besraman da se sujetni pedesetogodišnjaci ofarbane kose hihoćući ispovijedaju žutoj štampi, a sve je više takvih. Naročito među imućnijima. Zarade li kakav znatniji novac, učini im se valjda da imaju četrdeset godina manje, da su ponovno u srednjoj školi, pa se krevelje i namiguju pokazujući djevojke.
Neshvatljiviji su mi od njih samo nesretnice koje su završile s njima. Žene, istina, znaju kojiput biti neobično glupe, ali ovo mi je ipak previše. Ćerce moja, u šta si ti gledala, upitala bi moja baba one pjevačice. Njih bi dvije, objektivno, emocionalno više ispunilo da su udomile psa iz azila za napuštene životinje. A i Milan Popović naposljetku bi se nekako snašao. Kolika je njegova glad za publicitetom, mene ne bi začudilo da uskoro pročitam kako je započeo vezu s Mladenom Grdovićem.