Kasni samo nekoliko minuta. Ispričava se. Zadržali su ga na sastanku. Pristupačan je, jednostavan. Ništa neće naručiti za piće. Sjedimo u zagrebačkom hotelu Sheraton.
“Sad sam pio, jeo... Krenimo”, predlaže.
Požuruje jer poslije razgovora odlazi u Makarsku na nekoliko dana odmora, pecanja. Poslovni uspjesi nisu ga promijenili. Nije se izolirao od svakodnevice u uredu na vrhu nebodera, niti se prestao javljati novinarima, starim poznanicima. Naprotiv, ured poduzetnika Branka Roglića, vlasnika distributerske tvrtke Orbico, još je u prizemlju zgrade u zagrebačkoj Koranskoj ulici. Tamo će i ostati, iako je ovih dana Roglićev Orbico realizirao u Hrvatskoj drugo najveće međunarodno kompanijsko preuzimanje poslije Todorićeve kupnje Mercatora.
Transakcija je Orbico stajala 40 milijuna eura!
Tvrtka je postala vlasnik 70 posto poljske tvrtke Navo Polska Grupa Dystrybucyjna!
Milijardu eura prihoda
Prihodi su im spajanjem narasli više od milijardu eura!
Tijekom godinu dana otvorena je mogućnost da Orbico preuzme i preostalih 30 posto kompanije, ali Roglić kaže da su zadovoljni suradnjom s poljskim partnerom.
“Oni imaju više iskustva na poljskom tržištu, a mi u drugim zemljama, pa bi to mogla biti sjajna sinergija”, govori Roglić. Kompaniji Orbico se ovim poslom otvara perspektiva na tržištu Poljske koja ima više od 38 milijuna stanovnika.
“Sad smo najveća distributerska kompanija u Europi”, hvali se. Jaki brendovi na Zapadu, dodaje, imaju vlastite kompanije pa distributeri djeluju samo u manjim zemljama i zato je omjer snaga takav. Preuzimanje je proslavio na večeri s poljskim partnerima, a osobno se počastio viskijem koji je kupio na aerodromu pri povratku iz Varšave. Pregovore su počeli još prije više od godinu dana. Ponosan je jer ih je vodio njegov mlađi sin Josip. Njih već neko vrijeme uvodi u posao koji će im u nekom trenutku prepustiti.
“Osobno samo došao tek na kraju, samo potpisati”, dodaje te nastavlja: “Preuzimanje je proteklo u prijateljskom ozračju i siguran sam da će sinergija između iskustva našeg partnera na poljskom tržištu i našeg znanja u distribuciji roditi uspjehom, tim više jer ćemo dovesti nove brendove, a za dvije godine želimo udvostručiti taj promet”.
Poljska kompanija također je glavni distributer proizvoda Procter and Gamble pa su se tako i povezali.
“Tendencija je da se u Europi smanji broj distributera kako bi se umanjili troškovi, pa se povezuju i distributeri”, kaže Roglić.
Ne razmišlja još o nekom novom preuzimanju jer sad imaju dovoljno posla: u 17 zemalja imaju kompanije, posjeduju njih ukupno 18, zapošljavaju 3410 ljudi, a promet im se povećao na više od milijardu eura.
“Ne očekujem nikakve kosture iz ormara poslije preuzimanja jer smo sve odradili u suradnji s partnerima, profesionalno, a i oni su taj posao prije radili profesionalno”, ističe Roglić.
Nikad nije bio sklon prevelikom zaduživanju tvrtke i rastu biznisa na račun kredita.
‘Nismo prezaduženi’
“Uvijek sam bio s obje noge na zemlji, nismo ni danas prezaduženi, ali za ovu transakciju morali smo uzeti kredit jer se, naravno, takav posao ne može financirati iz profita. Kredit smo uzeli u Zagrebačkoj banci s kojom godinama surađujemo i nikad nismo zakasnili s plaćanjem niti jedne rate. Prvi posao preuzimanja bila je tvrtka Emona iz Slovenije, koju smo potpuno integrirali u Orbico, ali ovo je ipak dosad najveće preuzimanje Orbica”, objašnjava Roglić.
Napominje da je poljska ekonomija stabilna i imaju rast od tri posto.
“Varšava je danas golemo gradilište, na svakom uglu su dizalice. Nisu ništa bogatiji od nas, ali su iskoristili veze s Amerikom odakle su se vratili brojni Poljaci. Primijetio sam da su prijateljski naklonjeni prema nama, a moram pohvaliti i njihovu administraciju koja je mnogo ažurnija od naše”, priča Roglić.
Vječito kritizira stanje u državi, pa i ovaj put prognozira da ćemo tek za dvije godine doći do dna, a tek onda će krenuti oporavak.
“Narušena je ravnoteža između realne ekonomije koja stvara novac i javne potrošnje koja ga troši. Ekonomija se nije dovoljno razvijala, nego je patila zbog ulaska konkurencije te je izgubila brojne bitke. Svi ministri financija tražili su rješenja na prihodovnoj strani proračuna, povećavajući poreze, a to se odavno nije trebalo raditi. Trebalo je smanjivati troškove u javnoj potrošnji, provoditi rezove, smanjiti našu administraciju, a ne plaćati je kreditima.”
Smatra također da ni bivši ministar financija Slavko Linić nije mnogo napravio, a u sukobu između premijera Zorana Milanovića i samoga bivšeg ministra podržava premijera.
(...)