Vladimir Kovačević nabrzinu je spremio stvari u kofer da ne bi zakasnio na avion. U tamnoplavom odijelu na prugice, svjetloplavoj košulji i s kravatom, sjeo je u Audi 6 iz 2008. Na putu do aerodroma, na trenutak se sjetio Mercedesa S koji je morao prodati jer su prihodi u firmi počeli padati pa nije baš bilo zgodno zadržati ga. Zadnji pogled iz aviona na Zagreb, a onda se izgubio iznad oblaka.
U Đuri Đakoviću, nekoliko tisuća metara ispod Vladimira Kovačevića, pobuna. Više od 300 od 1142 radnika ne radi jer kompanija već mjesecima nije dobila ozbiljniju narudžbu. Ali, primaju plaću. Sindikat metalaca obavlja završne pripreme za akcije protiv Uprave. Na sjednici Nadzornog odbora iznenada se pojavljuje zahtjev za smjenom predsjednika Uprave. U kompaniju je upravo stiglo revidirano izvješće za 2013. Potvrdilo je ono čega su se svi bojali: gubici su puno veći nego što su mislili. Đuro Đaković Grupa u minusu je 124 milijuna kuna, a Đuro Đaković Holding čak 188 milijuna kuna.
Davor Lukšić, drugi najbogatiji Hrvat i član obitelji koja je na 35. mjestu Forbesove liste najimućnijih na svijetu, šef Lukšić grupe koji u Hrvatskoj vrlo uspješno posluje, zabrinuto analizira razvoj situacije u Đuri Đakoviću. Investirao je puno, treći je dioničar s oko 7 posto udjela. Kao i Nenad Bakić, jedan od najvećih investitora na Zagrebačkoj burzi, koji je drugi dioničar u Đuri Đakoviću. Oni i još 3700 malih dioničara, nezadovoljnih upravljanjem kompanijom i ponašanjem glavnog vlasnika, Vlade, koja ima 46 posto udjela, računaju koliko su već novca izgubili. Svaka loša vijest iz Slavonskog Broda za njih znači manje novca. A za radnike gubitak posla i ionako malih plaća.
Borislav Škegro, u svom uredu na 2. katu Green Gold Centra, uz hotel Hilton, proučava poslovna izvješća Đure Đakovića. Vrlo brzo morat će donijeti odluku: hoće li Fond za gospodarsku suradnju, u kojem je 50 posto državnog novca i 50 posto mirovinskih fondova, krenuti u spašavanje posrnule, nekad vrlo moćne slavonske metalne industrije.
Đuro Đaković ima šansu za spas. U Kuvajtu vode pregovore za ugovor od 3,5 milijardi kuna. Ako dobiju posao, to će biti najveći ugovor ikad potpisan u Hrvatskoj. Patria se natječe za posao od milijardu eura u Ujedinjenim Arapskim Emiratima pa Đuro Đaković ima i tu šansu proizvesti dio od 600 borbenih oklopnih vozila. Očekuju i posao s tenkovima u Iraku. U ovom trenutku, međutim, imaju samo gubitke.
Pad prihoda od 400 milijuna kuna, konstantan pad dobiti od 2011., smanjenje vrijednosti kapitala za 188 milijuna kuna. Pogoni su devastirani jer nitko nije ulagao više od 20 godina, produktivnost mala, a konačan proizvod preskup. Dok čekaju poslove na inozemnim tržištima, proizvode samo za hrvatska ministarstva i državne firme. Više od 92 posto prihoda Đuro Đaković ostvaruje na hrvatskom tržištu, i to od poslova s Vladom i državnim tvrtkama.
U šest godina duboke recesije s hrvatskog tržišta izbrisano je 97,3 milijardi kuna, a kada je nestalo novca u zemlji, pala je i maska s lica Đure Đakovića.
Umjesto uspješne industrije koja proizvodi najbolja oklopna vozila i teretne vagone, postali su problem. Dio dioničara, direktora i članova Nadzornog odbora traže smjenu HNS-ova predsjednika Uprave i poručuju: “Sada je zadnja šansa za spas Đure Đakovića”.
Škegro je u dilemi: hoće li promjena vlasničke strukture i novi menadžment moći učiniti Đuro Đaković profitabilnim? Odluka koju će predložiti investitorima nije bez rizika.
Čovjek koji je odgovoran za najlošije poslovne rezultate u povijesti kompanije, predsjednik Uprave Đure Đakovića, sletio je u Lisabon. Nije mogao odgoditi to putovanje. Pozvan je na svjetski kongres Sindikata metalaca. Tema skupa: “Informiranje i konzultiranje - U novu dimenziju”.
***
Vladimiru Kovačeviću zazvonio je telefon. Već je prošlo više od tri mjeseca otkako je Kukuriku koalicija preuzela vlast. SDP i HNS podijelili su državne kompanije. Đuro Đaković pripao je HNS-u. Kovačević je znao da ima velike šane. S tadašnjim ministrom graditeljstva Ivanom Vrdoljakom dugogodišnji je prijatelj. Obojica su iz Osijeka, Vrdoljak je završio Elektrotehnički fakultet, a Kovačević, deset godina ranije, Ekonomski. Radimir Čačić, tada još uvijek šef HNS-a i potpredsjednik Vlade za gospodarstvo, složio se s odabirom čelnog čovjeka slavonske metalne industrije. Kovačević je pozvan na sastanak.
U svibnju 2012. imenovan je predsjednikom Uprave Đure Đakovića. Većinu članova NO-a također je postavila Vlada, kao većinski vlasnik. Po jednog predstavnika imaju druga dva najveća dioničara, a jednog člana dobili su radnici. Ključnu riječ u upravljanju i nadzoru ima, dakle, HNS.
- 2011. bila je posljednja godina u kojoj je Đuro Đaković imao dobit. Od 2012. do danas, u samo dvije i pol godine, kompanija je krahirala - kaže sugovornik dobro upućen u poslovanje Đure Đakovića, koji nas je molio da ga ne imenujemo zbog procesa dokapitalizacije koji je u tijeku.
- Niti jedan kvartal u dvije i pol godine Uprava Đure Đakovića nije bila u plusu - govori nam potpredsjednik Sindikata metalaca Hrvatske Antun Štivić nakon što je utorak održao konferenciju za novinare i pozvao na smjenu Uprave.
- Odgovornost je na menadžmentu - kaže sugovornik iz Vlade.
- Kompanija je u minusu 20 godina! Nitko nije ulagao 22 godine! Kako se može u dvije godine popraviti nešto što se uništavalo 22 godine? - odgovara predsjednik Uprave Vladimir Kovačević dok razgovaramo jučer u hotelu Sheraton.
(...)