Njegove offshore tvrtke posuđivale su kokainski novac na temelju fiktivnih ugovora njegovim tvrtkama u Srbiji. Kako se pozajmice ne bi vraćale, novac je postajao legalan prihod. Koristio je i pravu malu vojsku fizičkih osoba koje su u banke polagale do 15.000 eura - iznos koji ne podliježe provjeri Agencije za pranje novca.
Ovo su dva osnovna modela pomoću kojih je Darko Šarić, srbijanski narkobos kojem se nakon nedavnog izručenja sudi u Beogradu, prao višemilijunsku zaradu od trgovine kokainom.
Koliko je Šarić zaista zaradio ostaje tajna, međutim u optužnicama koje je specijalno srbijansko tužiteljstvo podignulo protiv njega tereti ga se da je umiješan u krijumčaranje najmanje 5,6 tona kokaina.
Financijski stručnjaci
U optužnicama koje su protiv njega podignute zbog pranja novca na teret mu se stavlja da je oprao “samo” 20 milijuna eura.
To je učinio putem zamršenih transakcija, kredita, zajmova, fiktivnih kupoprodajnih ugovora preko “trećih lica”. Novac je tako legaliziran i pušten u platni promet Srbije. Opranim novcem kupovale su se tvrtke i poljoprivredna zemljišta u procesu privatizacije.
Jutarnji prvi donosi sve detalje o Šarićevu poslovnom carstvu i modelima pranja novca kroz nevjerojatan broj tvrtki i poslovnih poteza. Uz pomoć partnera, uglavnom financijskih stručnjaka, izveo je neviđenu poslovnu operaciju da bi došao do 20 milijuna eura.
Šarića srpsko tužiteljstvo sumnjiči da je s još osmero partnera osnovao kriminalnu skupinu kako bi oprao novac preko offshore tvrtki, uglavnom osnovanih u SAD-u, uz pomoć tvrtki u Srbiji i Crnoj Gori osnovanih samo za tu svrhu.
Dio sredstava plasirali su posredstvom četiri offshore kompanije sa sjedištem u američkoj državi Delaware, te tvrtki Mat Company iz Pljevalja, Maestraltours iz Budve, Palić iz Subotice, Novi Tamiš iz Pančeva i Municipijum C iz Beograda čiji je Šarić stvarni vlasnik.
Nadzirao ulaganja
Drugi dio prljavog novca ulagali su u zakup poljoprivrednog zemljišta i imovinu poduzeća Mladi borac iz Sonte te u financiranje poslovanja tog poduzeća kao i u preuzimanje u procesu privatizacije tvrtki Jedinstvo iz Gajdobre, UTP Putnik i Vojvodina iz Novog Sada i Mitrosrem iz Sremske Mitrovice.
Šarić je, kako stoji u tri optužnice koje su podignute protiv njega, raspolagao novcem te donosio odluke i nadzirao realizaciju ulaganja.
Koristio je usluge čak i svog vrtlara Stevice Kostića: on je usitnjavao eure u manje apoene - od 20 i 50 eura - te ih u torbi nosio odvjetniku Radovanu Štrbcu. Dubravka Štrbac je te eure mijenjala u dinare.
Jedan od Šarićevih glavnih partnera, Predrag Milosavljević, formalno je bio financijski stučnjak u tvrtki Municipijum S, kao predstavnik njenog suvlasnika Financial Angels LLC.
Tražio je odgovarajuće načine za plasman prljavog novca preko tvrtki izvan Srbije, ali i načine preuzimanja tvrtki u Srbiji pazeći da se ne otkrije identitet Darka Šarića kao stvarnog vlasnika.
Zato je domaćim propisima prilagodio formu ugovora o subordiniranom kreditu predviđajući da se posuđeni iznos konvertira u osnivački ulog u slučaju nevraćanja i dajući zajmodavcu od početka realizacije ugovora sva upravljačka prava nad zajmoprimcem.
Subordinirani je kredit rizičan za zajmodavca jer nije prvi u redu za naplatu ako dođe do ovrhe, ali zato predviđa i višu kamatu.
U cilju daljnjeg prikrivanja Šarića kao vlasnika, Milosavljević je preko trećeg optuženika, Milana Lazarevića, otvarao offshore kompanije koje bi se javljale kao zajmodavac.
U američkoj saveznoj državi Delaware je u Šarićevo ime osnovao Lafino Trade LLC, Matenico LLC, Durabill LLC te Financial Angels. Sačinjavao je ugovore o međusobnom preuzimanju tih offshore tvrtki koji su služili kao osnova za transfer opranog novca i preuzimanja vlasništva nad beogradskom tvrtkom Municipijumom S.
Nerezidentni računi
Po istom modelu, koristeći offshore tvrtke koje bi posuđivale novac te sklapajući fiktivne kupoprodajne ugovore, sudjelovao je u realizaciji plasiranja Šarićeva prljavog novca u Srbiju. Transferirao je novac na nerezidentne račune offshore tvrtki u Beču, Beogradu i Podgorici. Novac koji je tako preko tvrtki iz Delawarea i Crne Gore ušao u platni promet Srbije koristio se za kupnju novosadskih tvrtki UTP Putnik i Vojvodina, subotičkog Palića, budvanskog Maestraltoursa, Municipijuma S, DTM Realtionsa, Mat Companyja i Novog Tamiša, kao i za daljnje financiranje preuzetih tvrtki.
Nebojša Jestrović je pak kao suvlasnik Municipijuma S i predsjednik Upravnog odbora THU Palić formalno upravljao tim poduzećima.
Njegov je zadatak bio podizati kredite i pomiješati legalni novac s opranim.
Koristio je i fizičke osobe koje bi otvarale devizne račune na iznose manje od 15.000 eura kako bi izbjegli obvezu prijavljivanja Upravi za sprečavanje pranja novca.
Te bi osobe potom obavljale transakcije s takvih računa i obavljale kupoprodaje u koje bi bile uključene Šarićeve tvrtke.
Tako je, po Šarićevu nalogu, Jestrović kao s Agencijom za privatizaciju potpisao ugovore o kupnji društvenog kapitala u novosadskim poduzećima Putnik i Vojvodina.
Formalni direktor
Marko Vučetić, formalni direktor Palića, po Šarićevim je nalozima polagao gotovinu u novosadsku Metals banku te je lažno prikazivao kao devizne depozite više fizičkih osoba, a sve u cilju osiguravanja izdavanja potrebnih bankovnih garancija u postupku privatizacije Putnika i Vojvodine te Lipe iz Novog Pazara, kao i kupnje još jednog poduzeća, Mitrosrema iz Sremske Mitrovice.
Sljedeći u lancu, Andrija Krlović, osnivač tvrtke Novi Tamiš iz Pančeva, oprani je novac uplatio kao povećanje osnivačkog kapitala. I on je već prokušanom metodom angažirao različite osobe preko kojih je simulirao uplate do 15.000 eura u Metals banku.
Novac na ruke
U Šarićevo ime kupili su tvrtku koja je imala u vlasništvu 495 hektara obradiva zemljišta te još 700 hektara zakupljenih od države. Dogovorena cijena bila je 1,155.000 eura: Agenciji za privatizaciju trebalo je uplatiti ratu od 455.000 eura, a 700.000 razlike trebalo je isplatiti na ruke Šarićevu direktoru.
Tijekom 2009. četvorica Šarićevih financijskih stručnjaka osmislila su i realizirala ulaganje opranog novca u kupnju društvenog kapitala novosadskih tvrtki Putnik i Vojvodina.
Dijelom su uplate vršili posredstvom tadašnjih Šarićevih tvrtki Mat Company, Maestraltours i Palić, a dijelom polaganjem prljavog novca u gotovini u vidu navodnih deviznih depozita više fizičkih osoba, kao sredstva za dobivanje bankovnih garancija u procesu privatizacije.
Konzorcij dvije Šarićeve tvrtke je s Agencijom za privatizaciju zaključio ugovore o aukcijskoj prodaji udjela u Putniku i Vojvodini.
Devizni depozit
Metals banka je položila 403.400 eura garancije za sudjelovanje u dražbi u gotovini. To je zapravo bio devizni depozit 28 fizičkih osoba od kojih je svatko pojedinačno uložio manje od 15.000 eura.
Čak 3,750.000 eura kokainskog novca, stoji nadalje u tužbi, transferirano je preko tvrtke Mat Company na račun druge tvrtke, Maestraltoursa.
Transakcija je dijelom obavljena fiktivnim ugovorima o zajmu, a dijelom, najmanje 700.000 eura, u gotovini: Šarić je posredstvom partnera novac na ruke dao trećoj osobi, koja ga je pak uplatila na račun Maestraltoursa kao povećanje osnovice kapitala.
Potom je direktor te tvrtke novac uplatio na devizni račun tvrtke Palić u Metals banci.
Na taj se način, s više milijunskih uplata s računa na račun, novac legalizirao.
Lažno tržili sjemenskim i merkantilnim kukuruzom
Krajem 2008. godine Zoran Ćopić je ugovorio prodaju svoje tvrtke Mitrosrem Darku Šariću.
Dogovorili su isplatu s računa beogradskog Municipijuma S, Mat Companyja te američkih Matenika i Lafino Tradea na račune različitih Ćopićevih tvrtki.
Legalni tokovi
To su obavili do rujna 2009. uz pomoć više lažnih ugovora.
Tako su sklopili ugovor o kupnji 8,4 tone merkantilnog kukuruza zaključenog između Municipijuma S i Mitrosrema te ugovor o pozajmici između Municipijuma S i Stanagro investa iz Novog Sada.
Zatim su sklopljeni ugovori o kupoprodaji sjemenskog kukuruza između Lafino Tradea LLC i Agrocoopa iz Banje Luke te o subordinarnom zajmu između Mat Companyja i DTM Relationsa iz Beograda kao i offshore tvrtke Mateniko LLC i Agrocoopa Banja Luka. Mile Jerković je kao povjerenik tvrtke Mitrosrem primio novac na ruke i tako omogućio njegovo stavljanje u legalne tokove.
Tijekom 2009. u Novom Sadu Marinko Vučetić je, po nalogu Nebojše Jestrovića, u ime tvrtke Palić, kao nositelj Konzorcija tvrtki, prijavi za sudjelovanje na dražbi za prodaju 69,23 posto ukupnog kapitala tvrtke Lipa iz Novog Pazara u Metals banci priložio Šarićevih 200.000 eura u gotovini.
Povlačenje garancije
Uz pomoć krivotvorene bankovne dokumentacije taj je novac prikazao kao pologe 14 različitih osoba kao sredstvo osiguranja bankarske garancije Metals banke za tvrtku Palić, koja je sudjelovala u dražbi na kojoj su se prodavali udjeli u novopazarskoj Lipi.
Na taj je način nezakonito stečeni novac ubačen u legalne tokove.
Naime, nakon što Palić nije pobijedio na natječaju, Metals banka je vratila bankarsku garanciju broj 151/09 te najavila da je neće koristiti.
Vučetić je posredstvom 14 osoba, fiktivnih ulagača, podigao 200.000 eura i taj novac, prividno legalan, prikazao kroz dokumentaciju kao povrat deviznih depozita koji su navodno položili u novosadskoj Metals banci.