Svjedočenjem bivših stražara u Lori u četvrtak je na Županijskome sudu u Splitu nastavljen dokazni postupak u kojem se zbog ratnih zločina nad ratnim zarobljenicima i civilima u predmetu Lora I i Lora II sudi Tomislavu Duiću i Emiliju Bunguru.
Prvi je svjedočio Mladen Tolušić (49), umirovljeni branitelj iz Podstrane, koji je u inkriminirano vrijeme u kolovozu 1992. bio dežuran u Vojno-istražnom centru Lori. Kako se zbog proteka vremena nije mogao sjetiti detalja, sudac Vladimir Živaljić čitao je njegove dosadašnje iskaze dane istražnom sucu i na raspravama.
On je tada izjavio da je, dok je bio dežuran, jednog dana u Loru doveden Đorđe Katić i kako se sjeća da je imao flaster na glavi te da ga je vidio samo dva puta i nakon toga više nikada. O njemu ne zna ništa više.
- U Lori je bio vojni pritvor koji je vodio Tomislav Duić. Ne znam tko mu je bio zamjenik. Nemam saznanja o tome što se događalo u vojnom pritvoru, samo znam da su zatvorenici dobivali istu hranu kao i vojnici - izjavio je u jednom od svojih iskaza svjedok Tolušić.
Zbog amnezije sljedećeg svjedoka, također negdašnjeg stražara u Lori, sudac je iskaze morao čitati i Davoru Perišiću (50) iz Dugopolja, koji je bio iznimno kontradiktoran i iskaze s godinama mijenjao. Rekao je da je u lipnju 1992., kada je bio dežuran, u Loru dovedena grupa Srba, među kojima su bili Gojko Bulović i Nenad Knežević. Za Kneževića je čuo da je, kad su ga premještali iz bloka u blok, stražarima pokušao pobjeći, a kad je kao stražar jedne noći obilazio ćelije, od Srba je doznao da Bulović ne može ustati iz kreveta. Zatvorenicima je rekao da ga izvedu u hodnik, a onda je čuo hropac, nakon čega je Bulović pao.
- Pokušao sam ga reanimirati, ali bez uspjeha. Ostavio sam ga u hodniku. Bilo je oko 23 sata. Potom sam sve to prijavio šefovima pa je ubrzo u Loru stigao Tonči Vrkić. Ja Bulovića nisam tukao, a je li ga tukao tko od zatvorenika, to ne znam. Znam samo da je Duić zabranio da bilo tko ulazi u njihove ćelije - dio je koji je Perišić dao u prvom iskazu. U drugom je pak iskazu izjavio da nema saznanja o Gojku Buloviću, da mu je Zlatko Sulejmanović rekao da će biti problema "jer su nekoga pretukli" te da je čuo kako je zatvorenik Đorđe Katić morao ulaziti u kućicu za pse i glumiti psa.
Na jednoj od sudskih rasprava svjedok Perišić je izjavio da nije čuo krikove, vriskove i pozive za pomoć iz ćelija jer bi to prijavio. I onda, baš kao i danas, sucu je rekao da sadržaj iz iskaza nije nikada izrekao iako je potvrdio da su na zapisniku iskaza njegovi potpisi.Sudac Vladimir Živaljić upozorio ga je danas nakon čitanja iskaza da je kontradiktoran i da kaže koji je od iskaza točan, što je svjedoka "slomilo" pa je rekao kako više nema što reći i da česta svjedočenja na sudu osobno doživljava kao maltretiranje.
- Patim od amnezije jer imam velikih problema s glavom, a i dvoje djece mi je teško bolesno. Zaista sam bolestan. Mogu donijeti brojnu dokumentaciju. Imam česte glavobolje. Totalno sam frustriran i razočaran s ovim što se događa u društvu i državi. Javio sam se za obranu države i bio spreman za nju poginuti - zaključio je na kraju svoje svjedočenje Perišić.
Tomislavu Duiću, koji je bio upravitelj, i stražaru Emiliju Bunguru sudi se za Loru I i II za ratni zločin nad ratnim zarobljenicima i civilima u Vojno-istražnom centru Lori. U postupku Lora I bili su pravomoćno osuđeni za ratni zločin nad civilima pa je Duić dobio osam godina zatvora, a Bungur šest godina. Uz njih su u tom istom postupku Lora I svojedobno bili osuđeni Tonči Vrkić, Davor Banić, Ante Gudić, Josip Bikić (u bijegu), Miljenko Bajić (u bijegu) i Anđelko Botić po šest i sedam godina zatvora. Nekoliko godina nakon pravomoćnosti te presude, Bikić se predao, priznao kazneno djelo i nagodbom dobio dvije i pol godine zatvora, a zatim je to učinio i Bajić, koji je osuđen na dvogodišnju zatvorsku kaznu.
Cijelo to vrijeme trajala je istraga za Loru II za ratne zločine nad ratnim zarobljenicima. U međuvremenu je podignuta optužnica u Lori II koja je postala pravomoćna, no u njoj nije bilo Banića, Bikića i Bajića. U Lori II su optuženi Duić, Bungur, Vrkić, Botić i Gudić. Nakon što su prije dvije godine uhićeni, Duić i Bungur iskoristili su svoje pravo i zatražili obnovu postupka za Loru I jer im je suđeno u odsutnosti, no kako je optužnica za Loru II postala pravomoćna, ta su dva predmeta spojena u jedan. Postupci su zatim razdvojeni, pa se posebno za Loru I i II sudilo Duiću i Bunguru, a posebno Vrkiću, Botiću i Gudiću za Loru II. Trojica iz Lore II su osuđena, i to Vrkić na 10 godina, Gudić i Botić dobili su po osam godina zatvora, a nad Duićem i Bungurom u tijeku je obnovljeni postupak za Loru I i za Loru II.