Nakon više od šest i pol godina istrage, koja se vodila prema dva različita Zakona o kaznenom postupku koji su u međuvremenu stupili na snagu, zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo u petak je podignulo optužnicu u tzv. aferi bojanja tunela.
Prva afera
Optužnica tereti bivšega predsjednika Uprave HAC-a Juricu Prskala, bivšega člana Uprave HAC-a Marija Lovrinčevića, bivšeg direktora Sektora za građenje HAC-a Gorana Legca, glavnoga inženjera projekta Bosiljevo - Sveti Rok Željka Kandžiju te Slavena Žužula, direktora i suvlasnika građevinske tvrtke Skladgradnja, da su 2008. i 2009. godine radove bojanja tunela Sveti Rok i Mala Kapela, dvostruko preplatili Skladgradnji isplativši joj 35,56 milijuna kuna umjesto 17,8 milijuna kuna. Osim navedene petorice, optužena je i sama tvrtka Skladgradnja, a tužiteljstvo traži da joj se presudom oduzme 17,8 milijuna kuna imovinske koristi.
Riječ je o jednoj od prvih tzv. antikorupcijskih afera koje je Državno odvjetništvo pokrenulo zbog sumnji na korupciju u javnim poduzećima nakon odlaska s vlasti Ive Sanadera 2009. godine, a akcija je imala službeno ime “Nesklad”. Istragu je prema starome ZKP-u do svibnja 2014. vodio sud, a zatim je odlukom Vrhovnog suda spis dan na dovršenje istrage Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu kako bi se istraga dovršila po novom ZKP-u. Svi okrivljenici u svojim su obranama porekli optužbe da su 2008. poslove bojanja tunela, koji su bili dogovoreni s drugim tvrtkama po nižoj cijeni, izdvojili iz projekta gradnje tunela te da je zatim HAC raspisao novi natječaj na kojemu su radovi ponuđeni po znatno višoj cijeni. Natječaj na kojemu će uskoro takve povoljne cijene i realizirati, tvrde tužitelji, bio je namješten tako da na njemu pobijedi Skladgradnja, i to stavljanjem uvjeta da tvrtka za te radove mora imati najmanje 200 radnika zaposlenih na poslovima antikorozivne zaštite što ju je činilo jednom od rijetkih hrvatskih tvrtki s takvim referencama, pogotovo u građevinskom sektoru. Skladgradnja je te reference stekla u poslovima s Brodosplitom.
Kako je došlo do uvećanja cijene radova, nije najjasnije, ali je, prema svemu sudeći, ključna stavka bila upotreba specijalne boje koja je znatno uvećala cijenu.
Nejasnoće
Troškovnik je najprije u HAC-u izrađivao Danijel Vukelja, a njega je na tome mjestu tijekom izrade konkretnog troškovnika zamijenila Renata Slavečki Radović.
Ona je tijekom istrage izjavila da je projekt naslijedila od Vukelje te da su i Vukelja i ona u svojim izračunima kao bazu koristili troškovnike iz postojećih ugovora o građenju, ali bojanje tunela bio je posao koji bi prije potpadao pod Sektor održavanja, nego pod građenje. Premda su prvi troškovnici kao cijenu navodili 16 ili 17 milijuna kuna, Slavečki Radović je rekla kako je tijekom izrade troškovnika više puta dobila usmene sugestije od Legca i Kandžije u pogledu utrošene boje i pojedinačnih cijena, ali i da je od Sektora za održavanje dobila podatke o različitim cijenama od onih koje je ona bila predvidjela u prvim verzijama troškovnika.
Osim iskaza svjedoka, ključne za ishod ovoga postupka mogle bi postati procjene građevinskih vještaka, a takva su vještačenja tijekom istrage napravljena čak tri. Vještak Goran Rukavina dao je za pravo tužiteljima izjavom da su radovi dvostruko preplaćeni. Nakon toga je vještak Žarko Željko, pak, rekao da je cijena od 35 milijuna kuna realna, odnosno da nije bilo preplaćivanja.
Različita mišljenja
Treće vještačenje, koje je provelo Tehničko veleučilište u Zagrebu i to nakon što je to niz institucija odbio, zaključilo je da cijena ovisi o odnosu ponude i potražnje na tržištu, bez obzira na stvarnu vrijednost ugovorenoga posla. Prema zaključcima tužitelja, to vještačenje zapravo ne daje nikakav odgovor. Kao jedan od dokaza da je natječaj navodno bio namješten tužitelji su priložili i ispis komunikacije mobitelima između Žužula, Prskala i Lovrinčevića, koja je u vrijeme raspisivanja natječaja bila intenzivna. Tijekom istrage svi su okrivljenici iznijeli obrane, a Žužul je izjavio da je Skladgradnja čak obavila veći posao od onoga koji je trebala te da je na bojanju tunela dnevno radilo više od 200 radnika, odnosno četvrtina cijele tvrtke. Nakon što su uhićeni 2009. godine svi optuženici su jedno vrijeme bili i pritvoreni, a pušteni su na slobodu nakon što su bili ispitani svi svjedoci. Državno odvjetništvo je nakon ovoga slučaja protiv čelnih ljudi tadašnjega HAC-a otvorilo još niz istraga., no za razliku od slučaja bojanja tunela u svim tim kasnijim slučajevima istrage su puno kraće trajale te su optužnice bile podignute puno ranije. Protiv Prskala je pokrenut niz postupaka, a posljednji je onaj u aferi Remorker.
U međuvremenu su on i Lovrinčevića u jednome nepravomoćno oslobođeni za optužbe da su Žužulu pogodovali pri izgradnji odmorišta kod Luke Ploče.